Glas Javnosti

PUKOVNIK STEVICA KARAPANDŽIN: Stvoreni su uslovi za "BITKU BITAKA" u Donbasu

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Nakon završetka prve etape ruske operacije, karakteristične po doprinosu razvoju teorije ratne veštine i njenih grana, odnosno nauka odbrane strategije, operatike i taktike, etape u kojoj je ruska strana bila uspešnija, na prostoru Donbasa, ovih dana vojničkim žargonom nazvanim Donbaski lȳk (Donbaskaя duga), otpočela je, kako je već nazivaju, „bitka bitaka“.

Ruska strana je prvu etapu obeležila strategijskim iznenađenjem i njegovom eksploatacijom na operativnom i taktičkom nivou kroz neprekidnu inicijativu, dubokim prodorima, razvlačenjem i vezivanjem ukrajinskih snaga na frontu širine 3.000 kilometara, većim brojem taktičkih desanta, neprekidnim visokopreciznim raketnim udarima, zauzimanjem Mariupolja i obmanjivanjem sa namerom napada na Kijev.

Osnovni cilj njenih dejstava bilo je stvaranje uslova za bitku u Donbasu. Manevar (mogući simbol Z) i uklinjavanje (mogući simbol V), bili su suština ruskih dejstava u prvoj etapi operacije, kao što je njihova najverovatnija namera da okruženje (mogući simbol O) bude suština u drugoj etapi.

Ukrajinska strana prvu etapu obeležila je upornom odbranom i požrtvovanošću oficira i vojnika. Tu etapu karakterišu i odluka za odsudnom odbranom Operativne grupe „Svoboda“ u Donbasu, izvođenje informacionih operacija, uvoz naoružanja sa Zapada, kupovina vremena i nastojanje da se Rusija uvuče u trajniji sukob.


Najverovatnije je ruski vojni vrh napravio grešku u proceni reagovanja ukrajinskog stanovništva i pripadnika Oružanih snaga Ukrajine, u smislu naklonosti prema snagama napadača. Uočava se da je zbog toga, kao i usled propusta u osiguranju marševskih kolona i njihovoj logističkoj podršci, u prvoj fazi prve etape ruska strana imala povećane gubitke.

Ukrajinska odbrana, osim što se suočila sa ruskim strategijskim iznenađenjem, imala je velike probleme usled propusta u pripremi zemlje za totalni rat, pogrešnih procena o navodnim ruskim namerama u zauzimanju tri najveća grada, odsustva mogućnosti za bilo kakvu inicijativu i preusmeravanje snaga ka istoku zemlje i velikih gubitaka nesvojstvenih školskom odnosu snaga napadač – branilac (3:1). Posebno se kod ukrajinske strane (u smislu načela ratovanja) uočava veći broj poginulih u odnosu na broj zarobljenih i ukupno izbačenih vojnika iz stroja.

Zauzimanjem Mariupolja, uz prethodno povlačenje snaga sa kijevskog i černigovskog pravca, ruska strana je već u drugoj polovini marta otpočela sa pripremama za drugu etapu, postepenim prenošenjem težišta dejstava na istok i jugoistok, pregrupisavanjem i dovođenjem svežih snaga sa severa i istoka (najverovatnije se radi o drugom operativnom ešelonu, ne rezervama) i prikupljanjem obaveštajnih podataka i izolacijom zone operacije (bojišta).

Ovo poslednje ogleda se u neprekidnim visokopreciznim raketnim udarima duž cele teritorije Ukrajine, karakterističnim za ruska dejstva tokom celog rata. U prvoj etapi cilj tih udara bilo je sistematično umanjivanje ukrajinske vojne moći.

U toku priprema za drugu etapu ruska strana produžila je sa raketnim udarima, ovog puta po delovima ukrajinskog vojnog potencijala izvan teritorije Donbasa, koji bi ispoljili uticaj na dalji tok dešavanja. To su prvenstveno ukrajinske rezerve u marševskim kolonama pri premeštanju na istok, skladišta municije i goriva, rafinerije, naftni terminali, vojne fabrike, logistički centri, centri za prijem i pripremu stranih plaćenika, komunikacijska čvorišta, železnica i teško naoružanje koje se u Ukrajinu uvozi sa Zapada.


Uz već postojećih 13 brigada u sastavu Operativne grupe „Svoboda“ koje se od 24. februara brane u Donbasu, ukrajinska strana je prethodnih dana ubrzano prebacila na istok snage iz strategijske rezerve Generalštaba i jedinice iz Kijeva, Odese i Nikolajeva. Najverovatnije se radi o dodatnim snagama za odbranu Donbasa jačine 11 brigada (sedam prebačenih iz pravca severozapada i četiri sa jugozapada). Moguće da je manji deo ovih snaga odmah upućen u Donbas, a da je njihova glavnina trenutno skoncentrisana na prostoru srednjeg toka Dnjepra.

Informacione operacije

Period pripreme za drugu etapu karakterisalo je i izvođenje informacionih operacija, kao jednog od segmenata savremenih ratova. Ruska strana je u vezi sa ovim pitanjem u dosadašnjem toku rata bila inferiorna. Sa ukrajinske strane bilo je više optužbi da je počinila ratne zločine u gradovima Buča, Kramatorsk, Rubežnoje, Irpenj, a sve radi kupovine vremena, dodatne internacionalizacije problema i pridobijanja naklonosti zapadnog javnog mnjenja radi podrške uvozu teškog naoružanja u Ukrajinu.


Za zločin u Kramatorsku, iznetim dokazima da je raketa točka-U lansirana od ukrajinskih snaga, ruska strana uticala je da se ovaj slučaj u javnosti više ne pominje. Pojačano spinovanje mogao bi biti i pokušaj skretanja pažnje, između ostalog, i sa više neuspelih pokušaja evakuacije komandnog kadra puka „Azov“ iz podzemnih laguma čeličane Azovstalja.

Novi komandant Ruske vojske u Ukrajini Aleksandar Dvornjikov
Jedna od karakteristika ruskih priprema za drugu etapu je i promena sistema komandovanja.

Naime, zbog specifičnosti načina dejstava u prvoj etapi, koja se ogledala u snažnim manevrima na izuzetno širokom prostoru (Z), brzim prodorima i dubokim uklinjavanjima po pravcima i objektima (V), uz prethodno dovođenje snaga sa severa iz Belorusije i sa juga sa Krima i uz dvostrani strategijski obuhvat (O), primenjivan je, sa aspekta jedinica na bojištu, decentralizovani sistem komandovanja – snagama je preko komandi vojnih okruga komandovao Generalštab.


Usled promene načina dejstava i potrebe za izvođenjem napadne operacije na prostoru Donbasa, za sve ruske snage formirana je zajednička privremena komanda. Za komandanta je imenovan general armije Aleksandar Dvornjikov, oficir sa zvanjem heroja Rusije, koji je pokazao vrhunsku vojnu veštinu u komandovanju u Siriji i koga karakterišu odlučnost, upornost i sklonost ka izvođenju neprekidnih razornih vatrenih udara.

Smanjena dejstva Rusije u drugim zonama

Ruska strana se u periodu priprema za drugu etapu, između ostalog, neplanirano dugo bavila završnicom bitke za Mariupolj, kako bi pre početka napadne operacije na Donbas bila uništena snažna ukrajinska grupacija u ovom gradu (do 8.000 vojnika) i stvoreni uslovi za kopnenu vezu Krima i Donbasa.

Nakon više od mesec dana blokade Mariupolja manji deo ruskih snaga i dalje je vezan za dejstva u gradu zbog preostalog uporišta od oko 2.000 branilaca u čeličani Azovstalj. Posle više upućenih poziva na predaju, na koje se branioci nisu obazirali, 21. aprila obustavljeni su juriši na čeličanu, koja je potpuno blokirana radi oslobađanja većeg dela ruskih snaga i njihovog upućivanja u Donbas.


U ostalim zonama izvođenja borbenih dejstava tokom priprema za drugu etapu, poput Harkova, Odese, Nikolajeva i Zaporožja, nije bilo značajnijih promena, osim što je ukrajinska strana bezuspešno pokušavala taktičkim kontranapadima da povrati delove izgubljenih teritorija.

Mogućnosti zaraćenih strana

Od ishoda bitke u Donbasu zavisiće dalji tok rata, vreme njegovog završetka i, najverovatnije, pobednik. Ukoliko ruska strana uspe da porazi Operativnu grupu „Svoboda“ i zauzme teritorije dve otcepljene republike, stvoriće uslove za dalja dejstva i nastavak inicijative. U tom slučaju na teritoriji Ukrajine ne bi bilo vojnih operacija većeg obima, već bi se najverovatnije stvorili uslovi za pregovore i politička rešenja.

Ukrajinske snage organizovale su odbranu u zoni izrazite anglomeracije kojom se odlikuje Donbas, i to osloncem na uzastopni niz naseljenih mesta. Tokom 8 godina izgradile su snažne fortifikacijske objekte, što će ruskim snagama umnogome otežati i usporiti napadna dejstva.


Ukoliko ukrajinska strana uspe da snagama napadača nametne odbranu na duži vremenski rok, kroz uzastopni i gotovo neprekinuti niz otpornih tačaka, spreči zatvaranje obruča i time slomi rusku napadnu moć, može stvoriti uslove za prelazak u kontraofanzivu i prenošenje težišta dejstava na teritoriju Ruske Federacije, uz uslov da do tada za angažovanje budu spremne ukrajinske jedinice rezervnog sastava.

Ukrajinskoj strani isporučen je sa Zapada deo teškog naoružanja i municije (tenkovi, oklopni transporteri, helikopteri, haubice 155 mm, sistemi PVO S-300, dronovi-kamikaze switchblade itd.), ali su zapadni analitičari procenili da će ukrajinske jedinice na istoku moći da izdrže još tri do četiri sedmice bez popune municijom i gorivom, i to je trenutno jedan od njenih najvećih problema. On će se drastično usložnjiti ukoliko ruska strana uspe da zatvori obruč oko snaga branioca i time potpuno zaustavi dotur sa zapada.

Pored svega, ima naznaka da je došlo da vidnog slabljenja morala nakon pada Mariupolja i predaje preko 1.000 pripadnika 36. brigade mornaričke pešadije.

Na osnovu analize grešaka pravljenih u prvoj etapi, ruska strana će radi umanjenja sopstvenih gubitaka, osim izbegavanja frontalnih sudara, primenjivati razornija sredstva, poput višecevnih lansera termobaričnih raketa TOS-1 solncepjok, minobacača tulipan kalibra 240 mm, samohodnih haubica malka kalibra 203 mm, sistema za uklanjanje mina UR-77 (izgleda da je modifikovan u svrhu uništavanja utvrđene žive sile), kao i avio-bombi FB-500 i FB-3000 (težina 3 T) koje se lansiraju iz strategijskih bombardera Tu-22M. Takođe, nastojaće da značajno skrati vreme od otkrivanja ciljeva do lansiranja raketa kalibar (lansiraju se sa brodova), iskander M (lansiraju se sa kopna) i kinžal (lansiraju se sa strategijskog lovca – presretača MiG-31 i strategijskog bombardera Tu-22M).


Slede presudne borbe u maju i junu u Donbasu

Intenzivna dejstva ruskih artiljerijskih, raketnih i avijacijskih jedinica na području Donbasa ukazuju da je vatrena priprema napadne operacije još u toku.

U drugoj etapi sa ruske strane biće angažovano oko 150.000 pripadnika. Ukrajinska Operativna grupa „Svoboda“ broji oko 50.000 ljudi, uz verovatno dodatno angažovanje još 20.000–30.000 vojnika iz zapadnog dela Ukrajine. Ruska strana, kao i do sada, najverovatnije neće biti u mogućnosti da ostvari školski odnos snaga od najmanje 3:1. Međutim, nedostatak nadmoći u živoj sili verovatno će pokušati da nadoknadi dubokim prodorima na izabranim pravcima, uz neprekidna i razorna vatrena dejstva. Povoljnost po rusku stranu kao napadača u narednom periodu svakako će, prema vremenskoj prognozi, predstavljati i prestanak obilnih kiša.

Osnovna zamisao i taktičke varijante u borbama

Pored snaga Operativne grupe „Svoboda“, koje izvode odsudnu odbranu u Donbasu, strategijska rezerva Generalštaba i snage pregrupisane sa drugih pravaca skoncentrisani su u rejonima Dnjepropetrovsk, Pavlograd, Barvenkovo i Zaporožje.

Osnovna zamisao za angažovanje tih snaga najverovatnije je da se sa 7 brigada (četiri prebačene iz rejona Kijeva i Černigova i tri brigade iz rejona Harkova) izvrši udar u bok severne ruske grupacije, a sa četiri brigade (dve brigade iz Odese i dve iz Nikolajeva) izvrši udar u bok južne ruske grupacije. Ne bi trebalo isključiti ni mogućnost taktičkih ispada manjim snagama na teritoriju Ruske Federacije (Belgorod i sl).


Procena je da će glavne ruske snage jačine oko 30 do 40 bataljonskih taktičkih grupa biti angažovane sa severa (uključujući i blokadu Harkova) na pravcu Izjum – Slavjansk.

Cilj njihovog dejstva moglo bi biti učešće u okruženju ukrajinske grupacije jačine pet do šest brigada iz sastava Operativne grupe „Svoboda“, i to dejstvom sa zapada u njihovu pozadinu, a u sadejstvu sa ruskim snagama koje napadaju sa severoistoka (iz pravca Rubežnoja, Severnodonjecka i Popasnaje). Pored toga, ruska strana će najverovatnije pomoćnim snagama na pravcu Izjum–Barvenkovo pokušati da stvori spoljni prsten radi sprečavanja udara ukrajinskih jedinica u bok svojih glavnih snaga, koje bi mogle biti upućene sa zapada.

Prema nepotvrđenim informacijama, ruska strana ima u pripremi snage drugog ešelona nepoznate jačine, koje će se najverovatnije angažovati na ovom pravcu.

Mogućnost taktičkih desanta ruske armije

Iz pravca juga ruska strana je na pravcu Velikaja Novoselovka – Krasnoarmejsk angažovala snage jačine oko 10 bataljonskih taktičkih grupa. Najverovatnije će se ovim snagama, nakon donošenja odluke o prekidu juriša na čeličanu Azovstalj i njenog stavljanja u potpunu blokadu, brzo priključiti još oko 10 bataljonskih taktičkih grupa radi daljih zajedničkih dejstava ka severu. Takođe, iz pravca juga upućene su pomoćne snage u cilju blokade ukrajinskih jedinica u Guljaj Polju, a radi sprečavanja njihove intervencije ka snagama koje nastoje da okruže ukrajinsku grupaciju jačine oko tri do četiri brigade u rejonima Avdejevka, Kurahovo i Krasnoarmejsk.


Istovremeno, ruske jedinice jačine oko pet bataljonskih taktičkih grupa, koje su bile u dodiru sa ukrajinskim snagama (jačine oko dve brigade) na pravcu prema Nikolajevu, pokrenule su ofanzivu radi sprečavanja ukrajinskog udara u bok južne ruske grupacije, koja će pokušati okruženje. Sa fronta, zajedno sa snagama dve otcepljene republike, ruske snage jačine oko 30 do 40 bataljonskih taktičkih grupa, koje su na istoku do sada bile u borbenom dodiru sa ukrajinskim snagama, nastaviće sa napadnim dejstvima na prednji kraj odbrane snaga Operativne grupe „Svoboda“ i vršiti njihovo dalje potiskivanje.

Imajući u vidu veliko odstojanje, od preko 100 kilometara, između severne i južne grupacije ruskih snaga, kao i nepoznanicu o jačini uvedenih svežih snaga, ne može se tvrditi da će ruska strana uspeti da zatvori celokupni prostor, iako joj je to najverovatnije cilj.

Ukoliko to ne bude moguće, može se očekivati da će se ruska napadna strategija sastojati od kombinacije neprekidnih razornih vatrenih udara armijskom avijacijom, raketnim i artiljerijskim jedinicama, uz jednovremene prodore po izabranim pravcima radi rasecanja snaga branioca i stvaranja većeg broja manjih kotlova, poput onog koji se već nazire u rejonu Severnodonjeck–Lisičansk–Rubežnoje.

Uz sve to, u toj situaciji najverovatnije će pristupiti primeni taktičkih desanta radi zatvaranja osetljivih i ugroženih pravaca. Uz nedostatak municije, goriva, velike gubitke i nagli pad morala, sve to moglo bi dovesti do predaje ukrajinskih snaga.

Nije isključeno da će ruska strana u ovoj etapi izvršiti i dugo najavljivani pomorski desant zapadno od Odese. Ukoliko pak ukrajinska strana uspe da se odupre i uvuče rusku stranu u trajniji sukob, moglo bi doći do slamanja ruske napadne moći i stvaranja uslova za ukrajinsku protivofanzivu, uz još obilniju podršku Zapada.

Stevica Karapandžin, pukovnik Vojske Srbije u penziji.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR