Glas Javnosti

SAMO JEDNO REŠENJE ZA SRBE: Trajna legitimizacija srpske državnosti sa obe strane Drine

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Izvorni Ustav Republike Srpske donet je u izuzetno složenim, opasnim i nepovoljnim okolnostima po srpski narod u celini - usred raspada zajedničke države, uspona jednopolarnog sveta nenaklonjenog srpskim interesima, suštinskog odsustva saveznika i nadolazećeg ratnog sukoba, počinje autorski tekst Aleksandar Pavić, politikolog i publicista, koji je objavljen na portalu izmedjusnaijave.rs.

Srpski narod na teritoriji tadašnje SR Bosne i Hercegovine je još u jesen 1991. shvatio da je primoran da se samoorganizuje.

Druga dva konstitutivna naroda, Hrvati i Muslimani, otvoreno su krenuli putem secesije i nezavisnosti, ignorišući Srbe i njihove predstavnike putem brutalnog preglasavanja u Skupštini BiH, koje je rezultiralo tzv. Aktom o reafirmaciji suverenosti Republike BiH 15. oktobra 1991.

Radi odbrane i zaštite svojih legitimnih i ustavno garantovanih interesa, Srbi u BiH su najpre stvorili Skupštinu srpskog naroda u BiH 24.oktobra1991, koja je ubrzo zatim organizovala plebiscit srpskog naroda u BiH o ostanku u zajedničkoj državi BiH, 9. i 10.novembra1991. godine.

To je ono što će srpskom narodu kasnije omogućiti da, tokom tri i po godine krvavog, spolja izazvanog rata, sankcija, ogromnih diplomatskih i ekonomskih pritisaka, i neprestane medijske satanizacije, odbrani svoje pravo na postojanje unutar svoje države, Republike Srpske.

Ne treba potcenjivati, dakle, važnost tog niza državotvornih činova koji je kulminirao proglašenjem prvog Ustava Republike Srpske. Jer su, kao što će kasnije postati očiglednije, elite pobedničkog Zapada, umesto širenja istinske demokratije pokrenule proces pokušaja nametanja ekonomsko-političkog sistema i nekih novih ”vrednosti” celom svetu, čiji je dobar deo bar pasivno prihvatao Fukujamine teze o ”kraju istorije” i konačnoj pobedi jedinog ”ispravnog” sistema - tzv. liberalne demokratije i slobodnog tržišta.

Opstanak Republike Srpske nasuprot „ostatka sveta“

U tom novom, sada se slobodno može reći neokolonijalnom zapadnom pohodu, ipak je bilo neophodno održavati bar privid poštovanja pravnih normi i demokratske procedure, da ne bi baš odmah pale maske i ”vlasi” širom sveta se dosetili da su suočeni sa novim vidom stare zapadne ekspanzionističke politike.

I zato su, koliko god formalno osporavali srpsko pravo na ostanak u Jugoslaviji zajedno sa ogromnom većinom ostalih Srba, zapadni pobednici i neprikosnoveni gospodari novouspostavljenog jednopolarnog poretka ipak morali, koliko god teška srca, da uvaže postojanje oformljenih državnih institucija koje su činile Republiku Srpsku, a koje su nastale na osnovu nesporno demokratskih procedura – od demokratskih izbora do referenduma, od formalnih akata proglašenja, do pisanja i proglašenja novog Ustava.

To je bila ta srpska ”meka moć” koja je, uz onu ”tvrdu”, čiji su nosilac bili Vojska Republike Srpske, osigurala opstanak Republike Srpske u ponekad nemogućim uslovima, koje nije bilo preterano opisati kao ”Srbi protiv ostatka sveta”.

Tri decenije kasnije, Republika Srpska se, nažalost, ponovo bori za svoj opstanak i ustavna prava u uslovima kraha starog jednopolarnog i rađanja novog, višepolarnog sveta, koji, uz stara neprijateljstva, nudi i neka nova, moćna savezništva i alternative doskorašnjoj "bezalternativnoj" ponudi.

Pravna i politička borba koju Srpska danas vodi i njeni izgledi za uspeh neraskidivo su vezani za novi geopolitički kontekst i veštinu (ne)snalaženja u njemu.

Ono što ohrabruje je upravo podsećanje na izuzetno teške uslove u kojim je Republika Srpska stvarana. Prvo je, tokom rata i sankcija, vodila borbu za afirmaciju i međunarodno priznanje, što je i postigla u sklopu Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegove ustavne strukture, a zatim i za odbranu tog stečenog statusa od naknadnih pokušaja da se on derogira, a zatim i postepeno uništi, putem anti-dejtonskih nametanja visokih predstavnika, uz podršku istih zapadnih sila pod čijim okriljem je Dejtonski sporazum i stvoren.

Sva ta antidejtonska nametanja i nasilne promene u izvornom Dejtonu su sprovedeni dok je svet još uvek bio suštinski jednopolaran – a ipak je Srpska uspela da opstane, iako nelegalno i nelegitimno lišena onog što joj pripada.

Optimizam u pogledu mogućnosti opstanka Republike Srpske

Srpska je uspela da opstane uprkos silnim pokušajima nedemokratskog uterivanja ”demokratije” i u BiH i u svetu, pod vidom, kako se to danas u zapadnim prestonicama popularno naziva - ”poretka zasnovanog na pravilima” (rules–based order), koji je trebalo suptilno i perfidno da u potpunosti zameni sistem međunarodnog prava utemeljen u Povelju UN i Završnom aktu iz Helsinkija.

Кonkretno u srpskom slučaju, to se odnosi na uporno nepoštovanje međunarodno verifikovanih sporazuma poput Dejtonskog, Кumanovskog i Briselskog od strane zapadnih sila, koje su prisvojile pravo da ih samovoljno tumače, revidiraju ili ignorišu, u skladu sa sopstvenim pragmatičnim potrebama i interesima.

Uprkos svim tim novim-starim pritiscima, sasvim je realno biti optimista u pogledu mogućnosti daljeg opstanka Republike Srpske - iako smo, nažalost, ušli u doba novog globalnog sukoba, uzrokovanog upravo upornim nastojanjima centara moći jednopolarnog sveta da to stanje održe i nastave da nameću svoja pravila, po cenu rata.

Za razliku od prethodnog, u današnjem vremenu, ma koliko ono bilo teško i opasno, Srpska ima saveznike, odnosno prijatelje i partnere u vidu dve globalne sile koje se bore za uspostavljanje novog multipolarnog poretka, zasnovanog na povratku poštovanja međunarodnog prava, uzajamnog poštovanja i saradnje, i nemešanja u poslove drugih država i naroda.

Srpskom narodu u celini je sada od životne važnosti da da svoj doprinos toj novoj borbi i izbori za sebe status koji zaslužuje u novom, ravnopravnijem svetu, u čije temelje se zapravo ugradio još pre tri decenije, kada nije pristao da podlegne diktatima i beslovesno se ”integriše” u neki novi pohod na Istok.

Stoga je jedina opcija opstanak, odnosno - konačna pobeda u vidu trajne legitimizacije srpske državnosti sa obe strane Drine, koja je zapravo jedna te ista državnost jednog te istog naroda.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR