Glas Javnosti

MILAN BELIĆ: Atentati radiološkim, hemijskim i biološkim sredstvima...

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Penzionisani pukovnik policije Milan Belić, pravnik, specijalista za oblasti terorizma i organizovanog kriminala, master menadžer-terorizam, organizovani kriminal i bezbednost

Ugrožavanje radiološkim, hemijskim i biološkim sredstvima 

Osnovna karakteristika ugrožavanja korišćenjem radioloških, hemijskih i bioloških sredstava je da su osmišljena i isplanirana, kako po načinu izvršenja tako i po „efektima“ i posledicama koje će proizvesti. Nosioci ugrožavanja u ovom slučaju biraju i primenjuju način koji smatraju efikasnim za postizanje krajnjeg cilja - eliminacije, privremenog ili trajnog fizičkog povređivanja mete napada.

Kako se vrši odabir ovih sredstava za izvršenje atentata?

Istorijski gledano odabir ovih sredstava pratio je razvitak i napredak tehnike, još u starom i srednjem veku ubistva su između ostalog vršena i korišćenjem toksičnih materija – otrova koji su bili biljnog, životinskog ili mineralnog porekla, primer Rimskog cara Klaudija koga je otrovala Lokusta, žena koju je angažovala njegova žena Agripina da bi na vlast dovela svog sina Nerona, ili primer kralja Enrika XIV koji je preminuo od trovanja arsenom. Tokom XIX veka, razvojem organske hemije i hemijske industrije, broj otrovnih jedinjenja se značajno povećao. Istakao bih da je zajednička crta razvoja programa radiološkog, hemijskog i biološkog naoružanja, naročito posle drugog svetskog rata, bilo to što su finalne proizvodne faze ovih sredstava bile obavljane u objektima koje su posedovale ili kontrolisale državne službe. 

 Da li su ova sredstva korišćena i za masovnija ugrožavanja?

Mogućnost masovnijeg ugrožavanja ljudskih života sa upotrebom nuklearnih, radioloških, hemijskih i bioloških sredstava je moguć. Hipotetički, za izvođenje takvih napada mogu se upotrebiti projektili vrlo male snage fisionog porekla, drugim rečima mini nuklearna oružja. Mogu se koristiti hemijska sredstva kao što su savremeni nervni otrovi na primer „Novičok“  koji se odnosi na grupu nervnih otrova koja je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka razvijena u Sovjetskom Savezu zatim klasični bojni otrovi, psihohemijski otrovi. Što se tiče bioloških sredstava mogu se koristiti patogeni mikroorganizmi, virusi, sredstva dobijena genetskim inžinjeringom, botulin-toksin i drugi toksini ili na primer insekti kao prenosioci zaraznih bolesti... Sećamo se terorističkog akta 1995. godine u podzemnoj železnici u Tokiju, gde je više hiljada ljudi zatrovano toksičnom hemikalijom nervnoparalitičkog dejstva Sarina, u napadu je korišćeno 600 ml Sarina, čistoće 30% u 11 plastičnih vreća.

Koje su razlike u tim sredstvima?

Na ovo pitanje preciznije i potpunije bi dali odgovor eksperti iz ove oblasti, ja ću spomenuti ono što je opšte poznato. Radioaktivne materije su materije čije se dejstvo ispoljava putem štetnih nevidljivih zraka-radijacije kao što su kobalt 60, stroncijum 90, cezijum 137. Oni jonizuju vazduh u svom okruženju i na žive organizme negativno deluju tako što oštećuju koštanu srž, što prouzrokuje drastičan pad imuniteta. Alfa zraci, koji se sastoje od neutrona i protona, imaju najmanju prodornost i zaustavlja ih debljina lista hartije. Alfa zraci nisu opasni ukoliko ne prodiru u telo kroz otvorenu ranu, ili se ne unose zajedno sa hranom i vazduhom. Beta zraci, prodiru kroz jedan do dva centimetra živog tkiva i Gama zraci, koji se šire brzinom svetlosti prolaze kroz sva tela izuzev debele olovne ili betonske ploče.

Kako nosioci ugrožavanja koriste navedena radiološka sredstva?

Retki su slučajevi korišćenja Beta emitera za razliku od Alfa emitera koji se najčešće koriste. Alfa emiteri kao što su polonijum 210, uranijum 235, uranijum 238 i plutonijum 239 su pogodniji za postavljanje jer ne zahtevaju radiološku zaštitu. Alfa emitere koriste za trovanje, putem podmetanja u hranu ili tečnost, primer ovoga je trovanje izotopima polonijuma 210 bivšeg ruskog obaveštajca, pukovnika Aleksandra Litvinjenka, novembra meseca 2006. godine u Londonu. Kad ove čestice uđu u organizam, više ih nije moguće izbaciti. Treba znati da je unutrašnje alfa zračenje preko deset puta opasnije od spoljašnjeg gama zračenja iste energije. Način izvršenja eliminacije, privremenog ili trajnog fizičkog povređivanja mete napada korišćenjem radioaktivne materije kao sredstva je taj što se postavljaju u blizini tela mete napada, na primer na radni sto koji može biti adaptiran ili u blizini fotelje na kojoj sedi meta napada. U ovim situacijama, neophodno je da meta napada bude izložena određeni vremenski period zračenju, a u odnosu na vrstu radioaktivnog materijala reflektovaće se i jačina štetnog zračenja na metu napada. Nekada je dovoljno i svega nekoliko minuta da nastupi štetna posledica, a nekada i duži vremenski period. Da bi se sprečio ovaj vid ugrožavanja neophodno je da se redovno i po potrebi vanredno rade kontrolni pregledi prostorija i predmeta koje se koriste u svakodnevnom radu, kao što su kancelarijski materijal, ukrasni predmeti na radnom stolu, telefonski aparat, sat, kućište desk-top ili lap-top računara....Obavezna je kontrola poklona, posebno onih koji se nose uz telo kao što su sat, nakit, mobilni telefon, nalivpero, privezak.... 

Kada su u pitanju hemijska sredstva, kako se te toksične materije unose u organizam?

Hemijska sredstva su toksične materije koje se mogu uneti u organizam preko kože, organa za disanje, organa za varenje i unošenjem direktno u krvotok. Specifičnost toksičnih materija kao sredstva za eliminaciju, privremenog ili trajnog fizičkog povređivanja mete napada je da nema fizičkog dejstva na metu napada, teško se otkriva u organizmu i ako se radi o napadu na pojedinačnu osobu, smrt osobe može da se prikaže kao prirodna, u zavisnosti od vrste, načina unošenja i unete količine može se proračunati vreme smrti, od nekoliko sekundi do nekoliko meseci. Otrovi se mogu koristiti i u cilju privremenog i dugotrajnog onesposobljavanja. Primer trovanja vođe Hamasa Meshala Khaleda u Amanu, 1997. godine, posledice nisu nastupile jer je zbog izbijanja političkog skandala lično šef Mosada Deny Jatom otputovao u Jordan i predao „protiv otrov“.

Ono što treba istaći je da su otrovi pogodna sredstva za fingiranje ubistva naročito kada je žrtva osoba koja  je već bolovala. Tada se smrt može protumačiti kao prirodna posledica bolesti a ne trovanja, zbog čega ponekad izostanu obdukcija i konkretna toksikološka veštačenja. U cilju zaštite posebna pažnja mora se obratiti kod konzumiranja napitaka u poslovnim prostorima i poseban oprez sa kafom jer zbog jake arome teško se otkriva prisustvo otrovnih supstanci. 

Koje su karakteristike Biološkog oružja?

Što se tiče bioloških oružja ona pripadaju grupi oružja za masovno uništenje. U grupu biološkog oružja spadaju virusi, bakterije, rikecije, hlamidije, gljive i toksini živih organizama... Neki od ovih agenasa kao što su Antraks i Ebola mogu biti genetski modifikovani što stvara dodatne probleme prilikom njihove detekcije, indentifikacije, dijagnostike i lečenja. To su isključivo ofanzivni tipovi naoružanja, oni su nevidljivi, tihi i u najvećem broju slučajeva su ekstremno smrtonosni. Da bi napravili paralelu u odnosu na druga oružja podsetiću Vas na jedno istraživanje pre više godina koje ističe da za postizanje letalnih efekata kod nezaštićene ljudske populacije po kvadratnom kilometru, za konvencionlno oružje potrebno je uložiti oko 2000 američkih dolara, za nuklearno oružje približno 800, za hemijsko oružje (klasični bojni otrovi) potrebno je uložiti 600 dolara dok je za biološko oružje potrebno uložiti samo jedan američki dolar po kvadratnom kilometru.

Šta je to što povećava rizik od upotrebe bioloških agenasa?

Rizik od upotrebe bioloških agenasa kao terorističkog sredstva povećan je prevashodno zbog postojanja institucionalnih i vaninstitucionalnih laboratorija (mikrobioloških, molekularnobioloških, genetičkih) u čiji rad ne postoji uvid od strane ovlašćenih institucija sistema, zatim činjenica da je relativno jednostavna proizvodnja pojedinih bioloških agenasa i praktično je laka pristupačnost naučnim informacijama preko interneta kao i stručnih publikacija na ovu temu.

Kako nosioci ugrožavanja primenjuju biološke agense prema pojedincu

Način primene određuju definisani ciljevi i okolnosti koji određuju uslove pod kojima se mogu primeniti biološki agensi. Kod određivanja ciljeva polazi se najpre od toga da li se delovanje bioloških agenasa želi prikriti ili ne, zatim od toga da li se želi ograničen efekat ili masovna infekcija. Način primene je deo procene onoga ko planira biološki napad. Primer jednog od načina primene desio se juna meseca 2003. godine u Briselu, kada su na više adresa: premijeru Belgije, ambasadorima SAD, Velike Britanije i Saudijske Arabije, poslata pisma koja sadrže otrovne supstance hidrazin i arsen.
Istakao bih  da je osnovni vid delovanja prema pojedincu kontaminacija hrane, pića ili kontaminacija preko tela (kontaminacija ruku) dodirivanje kontaminiranih predmeta koje koristi žrtva. Jedan od primera je ubistvo polubrata Severno Korejskog lidera Kim Dzong Nama, februara meseca 2017. godine na aerodromu u Kuala Lumpuru. Trovanje Kim Dzong Nama je izvedeno tako što su mu dve žene rukama nanele otrovnu supstancu na lice.

U nekim slučajevima je moguća i kontaminacija vazduha koji udiše pojedinac, preko ventilacije prostora ili predhodnom kontaminacijom prostora. Dobro je poznato da je inhalacioni tip trovanja, trovanja preko organa za disanje, najefikasniji način trovanja. Čestice bioaerosola prodiru lako i brzo do alveola, najfinijih delova pluća, odatle prelaze direkno u krvotok gde svoje dejstvo ispoljavaju izuzetno brzo i punim intenzitetom. Ono što treba znati je da bi neki biološki agens mogao biti upotrebljen u bioterorističkom udaru on mora da zadovolji određene uslove, mora da poseduje sposobnost prevođenja u aerosol i drugo, biološki agens mora da bude rastvorljiv u tečnostima, prevashodno u vodi. U cilju kontaminacije zaliha vode i svih drugih vrsta napitaka pribegava se takozvanom peroralnom tipu trovanja (najčešće pojedinaca ili male grupe ljudi), na taj način što se toksin ili infektivni agens unosi u organizam preko usta, konzumiranjem kontaminiranih napitaka. Brzina trovanja i drugi efekti, kao što su znaci i simptomi, su sporije i slabije izraženi od efekata aerosolne kontaminacije.

Kako nosioci ugrožavanja biraju koji će biološki agens da upotrebe?

U zavisnosti od taktičkog cilja, mete, pravi se izbor bioloških agenasa koji bi došli u obzir kao kontaminanti. Za likvidaciju pojedinca ili male odabrane grupe ljudi izbor bi najverovatnije pao na letalne brzodelujuće biološke agense, pre svega na toksine kao što su botulinus toksin, saksitoksin, palitoksin, tetrodotoksin ili ricin... Takođe se mogu koristiti i kontaminirani, zaraženi projektili u obliku strelica, inekcija ili kuglica koje penetriraju u telo žrtve. Od opreme za primenu ovih sredstava treba pomenuti, inekcije, lansere kuglica ili iglica i sve druge oblike projektila koji mogu u sebi ili na sebi nositi kontaminante bioloških agenasa i toksina. Javnosti je poznat primer trovanja bugarskog disidenta Georgija Markova septembra meseca 1978. godine u Londonu. Trovanje Markova je izvršeno dok je stajao na mostu Vaterlo, preko igle sa vrha kišobrana ubačena mu je ubodom pod kožu otrovna kuglica od očišćenih molekula ricinusa. Markov je umro u bolnici tri dana posle napada.

Šta se preduzima u slučaju masovnog  hemijsko – biološkog napada?

Za institucije sistema, posebno za službe bezbednosti i zdravstvenu službu u celini pravilna procena hemijskog ili biološkog napada je od najvišeg značaja. Hemijski napad koji je identifikovan naglom pojavom simptoma trovanja i velikog broja otrovanih, podrazumeva hitnu evakuaciju svih nezaštićenih lica sa mesta događaja. Prilikom hemiskog napada za žrtve kontaminacije postoji takozvani „zlatni čas“ nakon kojeg se dobija jasna slika o tome ko će preživeti, a ko ne. Preživeli se se podvrgavaju dekontaminaciji, evakuišu se sa mesta incidenta, iz opasne zone, i medicinski se zbrinjavaju u zdravstvenim ustanovama.

Kada je reč o klasičnom biološkom napadu, kada se koriste visoko virulentni mikroorganizmi, situacija je bitno drugačija i zahteva potpuno drugačiji pristup. Teoretski kontaminirane osobe moraju biti odmah izolovane od osoba koje nisu kontaminirane da bi se predupredilo širenje infektivnih agenasa i razdvajanje osoba prema stepenu kontaminacije. Međutim, ovakav tip izolacije je apsolutno nemoguć zbog kraćeg i dužeg perioda inkubacije, tako da kotaminirane osobe kod kojih se znaci i simptomi bolesti još nisu pojavili postaju praktično prenosioci (vektori) infektivnih bolesti, a da pri tom nisu ni svesni da učestvuju u širenju infekcije. U principu, postoje dva alternativna rešenja zbrinjavanja ugroženih, prvi je „zadrži i leči“, a drugi „obavesti i beži“. Koje će rešenje biti primenjeno zavisi od odluke nadležnih specijalizovanih službi na licu mesta. U mnogim slučajevima preporučuje se dekontaminacija i pružanje prve pomoći u neposrednoj blizini lica mesta (zadrži i leči). Ova opcija minimizuje mogućnost nekontrolisanog širenja kontaminanta (biološkog agensa) i obezbeđuje pravovremeni odgovor medicinskih i protiv diverzionih ekipa u nastaloj situaciji.


Da li postoje indikatori koji mogu upozoriti na ovaj vid ugrožavanja?

I pored efikasnog preventivnog delovanja, koje ponekad nije u stanju da efikasno pokrije sve segmente bioterorističkog napada u životnoj i radnoj sredini, postoje pokazatelji koji sa određenim stepenom pouzdanosti mogu ukazati na sumnju da je došlo do primene bioloških agenasa, a to su pojava neuobičajeno velikog broja obolelih ili umirujućih insekata, riba, ptica, domaćih i divljih životinja. Neuobičajeno ponašanje i rojenje raznih vrsta insekata, nagli porast obolelih sa sličnim ili istim znacima bolesti. Posebno je indikativno eventualno pronalaženje sumnjivih tečnosti, sprejeva, paketa ili bilo kakvih drugih improvizovanih naprava i uređaja koji su korišćeni prilikom kontaminacije!

Koje su mere zaštite od bioloških agensa? 

Mere zaštite od bioloških agensa zavise od blagovremenog uzbunjivanja. Metode koje se koriste za ličnu i kolektivnu zaštitu od hemijskog oružja iste su i kod zaštite od bioloških agensa, ali su zahtevi zaštite strožiji. Različiti tipovi maski ili respiratora štite od kontaminacije preko disajnih organa ili značajno smanjuju takvu opasnost. Manja skloništa, koja nemaju uređaje za filtroventilaciju, moraju privremeno prestati da se snabdevaju vazduhom, otvori se zatvaraju, treba da se koriste zaštitna sredstva. Ostajanje u zatvorenim prostorima, hermetizacija i isključivanje ventilacije predstavljaju veoma dobru zaštitu za određeni period. Što se tiče lične zaštite mogu se primeniti različita sredstva, neophodno je koristiti sredstva koja obezbeđuju filtraciju čestica ili toksina u najvećem mogućem stepenu kao što su protivaerosolni filteri za čestice i kombinovani filteri za čestice, pare i gasove, respiratori i zaštitne polumaske, zaštitne maske sa kapuljačom, zaštitne rukavice koje su najčešće izrađene od butil-kaučuka, prirodnog kaučuka ili platna impregniranog lateksom i zaštitna odela - filtrirajuća odela koja su izrađena višeslojnog materijala koji poseduje sposobnost adsorcije para i gasova kao i upijanje tečnosti kontaminanta. Kombinacijom izolacionih odela ili kombinezona i maske dobija se vrlo visok nivo zaštite od bioloških agenasa.

Kako se može sprečiti ovaj vid ugrožavanja?

Za pravovremeno otkrivanje i sprečavanje bioterorističkih napada važnu ako ne i presudnu ulogu ima koordinisan i usklađen rad obaveštajno-bezbednosnih službi koje analizom prikupljenih informacija, dobijenih proaktivnim operativnim radom na terenu, mogu doći do saznanja o eventualnim bioterorističkim napadima, o mestu i vremenu napada, o potencijalnim ciljevima pa čak i o agensima koji će tom prilikom biti upotrebljeni. Te detaljne analize i predviđanja o namerama potencijalnih počinioca je početna tačka kojom se procenjuje verovatnoća napada. Jedino na taj način postoji realna mogućnost da se preduprede i osujete terorističke aktivnosti.

Ko štiti predstavnike najviših državnih organa od ovih oblika ugrožavanja?

Za bezbednosnu, preventivno tehniku zaštitu određenih lica (a to su lica za koja su nadležni državni organi konkretnim odlukama odredili zaštitu, predsednik države, predsednik skupštine, premijer, članovi vlade, predstavnici parlamenta, drugi državni funkcioneri, zvaničnici stranih zemalja prilikom boravka u našoj zemlji i dr.), zaduženi su specijalistički timovi za protivdiverzionu i biološko-hemijsku zaštitu koji su deo funkcionih celina pojedinih organa nadležnih za bezbednosnu zaštitu.


BONUS VIDEO: Misterija Periš i dalje traje, ko je sakrio iskaze?

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR