Nezreli mozgovi proizvode nezrelo ponašanje. Deca često prenose svoje probleme kroz loše ponašanje ili napade besa, a sa nelagodom i stresom se nose kroz plač“, objašnjavaju Šamun i Džonson za CNBC.
Oni tvrde da loše ponašanje može značiti da je dete gladno, umorno, prestimulisano, zbunjeno, bolesno, pod stresom zbog škole ili da se oseća neželjeno, odbačeno, tužno, uplašeno, usamljeno ili ljuto.
„Naš posao je da kroz ponašanje dođemo do srži problema“, kažu psiholozi.
E je za empatiju
U ovom koraku važno je osigurati da se dete oseća bezbedno i da ima osećaj da ga sve vidi i čuje. Empatija znači da vidite njihov svet onako kako ga oni vide i da im verujete kada vam pokažu kako se osećaju.
„Prihvatite dečja osećanja, priznajte ih i potvrdite ih, slušajte dete bez osuđivanja, manje pričajte i regulišite sopstvene emocije“, objasnili su Šamun i Džonson.
L je za ograničenja
Granice su veoma važne kako bi dete imalo strukturu i znalo kako da se ponaša na odgovarajući način. Prema mišljenju psihologa, roditelji treba da potvrde emocije deteta, da mu prenesu da njegovo ponašanje nije prihvatljivo i da ponude alternative.
P je za blizinu
Naša deca često pregovaraju ili se cenjkaju sa nama kako bi nas naterali da promenimo granice. Kad shvate da ne popuštamo, još više se uznemire.
„Da bi naša deca bila uspešna u samoregulaciji, prvo ih moramo uveriti. Da bismo to uradili, moramo biti blizu. Sačekati da bes ili frustracija pređu u tugu. Ovo je trenutak povezanosti koji ne želimo da propusti. Ovo je ključ za decu da nauče da mogu da budu ranjivi i da pokažu svoju autentičnost. Bilo da smo parkirani na podu, sedimo za kuhinjskim stolom ili zagrljeni na kauču, nikada ne treba da potcenjujemo moć našeg fizičko prisustvo“, zaključili su psiholozi.