Pored toga bogat je i alicinom, koji blagotvorno deluje na celokupni sistem za varenje.
Praziluk, poreklom iz Evrope i zapadne Azije, uzgaja se širom sveta, a koristi za spravljanje različitih specijaliteta. U poredenju sa ostalim vrstama luka, blagog je ukusa i mirisa. Osim sto se masovno koristi u kulinarstvu; poznat je i po lekovitim sastojcima.
Ova vrsta luka najlakše se uzgaja, nije osetljiva na niske temperature, a može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proleća. Evo i nekoliko osnovnih smernica o tome:
Uzgoj praziluka vrši se rasađivanjem u rasadima i to u periodu kada biljka već ima 6 dobro razvijenih listova – u letnjem periodu krajem 6 meseca (jun). Povedite računa da je u samom rasadu razmak tridesetak cm (između redova), dok između biljki treba da iznosi 15-tak cm.
Izuzetno bogat vitaminom K
Praziluk kao lek se od davnina koristio kod problema sa probavom i to svakako sa dobrim razlogom. Naime, on obiluje eteričnim uljima koja sadrže alicin – jedinjenje sumpora – koji blagotvorno deluje na sistem za varenje. Ima antibakterijska, antivirusna i antigljivična dejstva, snižava holesterol i krvni pritisak, sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, te smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara piše Zdrava i lepa
Praziluk obiluje celulozom, koja stimuliše pražnjenje creva. Lišće ove biljke sadrži piridoksin, folnu kiselinu, niacin, riboflavin i tiamin. Pored toga, bogat je vitaminima A, K i C, kao i mineralima gvožđem, bakrom i cinkom.