Inače, na ovom području su već dugo pre ovog događaja delovale terorističke snage koje su napadale civile i organe reda. Od oktobra 1998. do 15. januara 1999. godine pripadnici tzv. OVK na području Račka ubili su policajce Sinišu Mihajlovića, Nazmija Alurija, Svetislava Pešića, Sašu Jankovića, Ranka Đorđevića, zatim civile Miftara Resenija i Envera Gašija, a u novembru 1998. zapalili su kuću Džemalja Batićija iz Račka.
U periodu od 1996. do 1998. tzv. OVK je preuzela odgovornost za ubistvo 21 osobe: pet policajaca i 16 civila (od kojih je bilo pet Srba i 11 Albanaca koje su pripadnici tzv. OVK smatrali srpskim saradnicima). Aktivnosti tzv. OVK su posebno intenzivirane polovinom 1998. godine što je dovelo do ozbiljnijih sukoba sa policijom.
Akcija protiv terorista
Srpska policija je u noći između 14. i 15. januara 1999. krenula u akciju protiv pripadnika tzv. OVK. U selu se po podacima srpske policije nalazilo oko stotinu pripadnika ove terorističke organizacije, a među njima i Sadik Mujota (55), koga su srpske vlasti označile kao glavnog organizatora napada na policiju.
Antiterorističku akciju izvela je grupa policajaca od 135 ljudi, 105 policajaca pripadnika Posebne jedinice policije (Uroševac), Šeste čete Posebne jedinice policije i 30 pripadnika operativno-poterne grupe, a direktno je komandovao Goran Radosavljević Guri.
U borbi koja je trajala nekoliko sati, eliminisano je više terorista, a jedan srpski policajac je ranjen. Posle uspešno završene akcije, u Račku je zaplenjena velika količina naoružanja.
Albanska strana je ovaj poraz predstavila kao “masakr nedužnih civila", a tadašnja verifikaciona misija OEBS-a, na čelu sa Vilijamom Vokerom, za događaje u Račku optužila je srpske snage bezbednosti.
Slučaj Račak bio je deo optužnica protiv nekoliko visokih zvaničnika Savezne Republike Jugoslavije, na čelu sa predsednikom Slobodanom Miloševićem, ali je tužilac odustao od tog dela optužnice.
Čak i Haški tribunal prihvatio da nije bilo masakra u Račku
Istražni sudija Danica Marinković, koja je tada radila na slučaju Račak, više puta je izjavljivala da je ocena Vokera da se u Račku dogodio masakr i ratni zločin bila - laž. Ona ističe da Voker nije sačekao da nadležni organi iznesu činjenice koje su utvrđene uviđajem, već je odmah medijima izneo svoju verziju događaja.
- Haški tribunal je prihvatio istinu da nije bilo masakra u Račku - rekla je Marinkovićeva i navela da niko nije demantovao dokaze koje je iznela, pogotovo ne, kako kaže, "stručnjaci" iz Prištine.
Navela je da 23 godine ponavlja ono što je videla od prvog dana i što je prikupila kao dokaze.
- Istina je na našoj strani. Ono što sam dokazala i utvrdila niko nije demantovao, pogotovo ne stručnjaci iz Prištine. Znaju oni istinu, ali odgovara im da manipulišu. Od prevare i laži koju je izneo Vilijam Voker u to vreme, a koja je bila poved da se izvrši agresija na suverenu državu bez odluke Saveta bezbednosti UN. Za to ni do danas niko nije snosio odgovornost - rekla je Marinković.
Takođe, poznata finska forenzičarka Helena Rante, čiji tim je istraživao slučaj Račak, kasnije je izjavljivala da je Voker vršio pritisak na nju prilikom pisanja izveštaja i da misli da je očekivao da podrži njegovu interpretaciju.
Voker i pre Račka bio poznat po “prljavim operacijama”
Operacijom okrivljivanja srpske strane za izmišljeni masakr, na terenu je rukovodio šef Misije OEBS-a na Kosmetu Vilijam Voker.
On je rođen 1935. godine u Karniju, u američkoj saveznoj državi Nju Džezi. Radio je kao diplomata i lobista, a često je dovođen u vezu i sa američkim obaveštajnim službama. Tokom svoje diplomatske karijere bio je ambasador SAD u Salvadoru i šef Kosovske verifikacione misije OEBS.
Nezvanično, u medijima širom sveta Voker je dovođen u vezu sa “prljavim operacijama”, poput one u Račku.
On je, od 1988. do 1992. godine, bio ambasador Amerike u El Salvadoru. Tokom građanskog rata u El Salvadoru 80-tih godina SAD su podržale takozvani “Odred smrti” vojske El Salvadora koji su ubili hiljade političkih oponenata, sindikalnih vođa, aktivista, novinara, učitelja, običnih građana širom zemlje, kao i katoličke aktiviste i zvaničnike.
Prema optužbama koje je podneo nezavisni advokat Okružnog Suda SAD Lorens Volš, Voker je bio odgovoran za nameštanje lažne humanitarne operacije u vazdušnoj bazi Ilopango u El Salvadoru. Ta baza je bila tajno korišćena za dopremu pušaka, municije i zaliha kontra zelenašima koji su napadali Nikaragvu.
Voker nije bio nezavisan i neutralan posmatrač, već američki ambasador koji je nakon počinjenih zločina na teritoriji El Savadora učestvovao i u zataškavanju tih zločina. Naime, javnosti je poznat slučaj kada je vojni oficir SAD dao poverljive informacije o ubistvima jezuita. Informacije su završile u kabinetu tadašnjeg ambasadora Vilijama Vokera, ali umesto da je zaštitio identitet svedoka, ambasada ga je otkrila komandi vojske El Salvadora.
Voker je 2017. godine u Račku dobio spomenik.
GURI: "AKCIJA U RAČKU BILA PERFEKTNO IZVEDENA"
Goran Radosavljević Guri, koji je bio komandant Operativno-potražnih grupa na Kosovu, izjavio je povodom 23 godina od sukoba u Račku, da Albanci nikada neće priznati da je tada perfektno izvedena akcija, koja je bila potpuno legitimna.
- To je bio jedan od najvećih njihovih poraza. Policija je legitimno sprovela akciju koja je bila pripremana danima, od izviđanja terena, prikupljanja obaveštenja ko se tu nalazi, koje su im snage. Saznali smo da u selu nema civila, svi su oni su otišli, jer su očekivali da ćemo mi sprovesti akciju, samo nisu znali kada - rekao je Radosavljević za Kosovo onlajn.
Ispričao je da je srpska policija znala da se tu nalazi "ozloglašena porodica Mujota", koja je bila odgovorna za nekoliko terorističkih napada na policajce na putu od Uroševca prema Prizrenu, kod Dulja.
Naveo je da je policija sprovela akciju na jedan neobičan način, jer je došla kroz "njihovu teritoriju", a oni su je očekivali direktno sa magistralnog puta Uroševac-Prizren.
- Mi smo došli kroz njihovu teritoriju, sa strane sa koje nisu mogli da nas očekuju. Naravno, tu su likvidirani svi teroristi koji su bili, jedan deo se sigurno izvukao i otišao prema njihovom štabu u selu Petrovo. Tu im je bio glavni štab - naveo je Radosavljević govoreći o toj akciji.
- Međutim, njima je u međuvremenu stiglo pojačanje iz tog sela Petrovo. Pucali su na ekipu za uviđaj, tako da nije bilo moguće da se uviđaj izvrši. U toku noći došla je četa posebnih jedinica srpske policije iz Uroševca, koja je trebalo da obezbedi lice mesta da bi se sutradan izvršio uviđaj. Oni su se povukli u toku večeri, i u toku noći je Voker sa teroristima ušao, doneli su tela koja su bila ko zna gde likvidirana, i bacili su ih u čuvenu jarugu koju su posle prikazivali na televiziji. Drugi dan smo ponovo ušli u Račak i znali smo da su ih prebacili u džamiju. Došli smo do tela i odneli ih na sudsku medicinu u Prištini - ispričao je Radosavljević.
Naveo je da je finski patolog Helena Ranta, pod pritiskom Vilijama Vokera, morala da potpiše da je u selu bio masakr.
- Ona je to kasnije u svojoj knjizi demantovala i napisala da je to uradila pod pritiskom - dodao je Radosavljević.
Taj događaj je, kaže, iskorišćen kao povod za NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije.
- Tog drugog dana nam je poginuo jedan momak, Miro Mjekić. Imali smo dvojicu lakše ranjenih. Posle toga se u principu sve zna, došlo je do bombardovanje bez odluke Saveta bezbednosti UN - naveo je Radosavljević.
Upitan o tome da Albanci i dalje ne dozvoljavaju Srbima da govore ono što je suprotno njihovom stavu o Račku, Radosavljević je rekao da će Albanci sigurno da nastave da tvrde to što tvrde o Račku, jer imaju podrsku Zapada, u prvom redu Amerikanca.
- Čak su i selo Račak nazvali Vokerovo selo. Naravno, oni nikada neće priznati da je to bila perfektno izvedena akcija Operativno-poternih grupa - zaključio je Radosavljević.
BONUS VIDEO: Poznati reditelj priča šta je predvidelo smrt legendarnog pevača