Redovni član i bivši predsednik separatističke tzv. Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU), penzionisani profesor rusinistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Julijan Tamaš, već duže vreme u javnosti istupa kao žestoki kritičar srpskih vlasti, ma koje ideološke orijentacije bile, iznoseći na njihov račun krajnje zlonamerne i apsolutno neutemeljene optužbe, poput one da su odgovorne za navodnu “balkanizaciju” Vojvodine.
Pomenute Tamaševe konstrukcije su dostigle vrhunac u intervjuu koji je za balkanski servis “Al Džazire” marta prošle godine dao bivšem predsedniku Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), osvedočenom srbomrscu i eksponentu zapadnih interesa Nedimu Sejdinoviću. U ovom intervjuu, čiji je šlagvort mapiranje navodnih istorijskih uzroka rusko-ukrajinskog sukoba, i koji obiluje antisrpskim i antiruskim stavovima, izneo je tezu “s one strane” zdravog razuma da odlukama vlasti Srbije kao suverene države zapravo upravlja predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin, koga je inače uporedio sa vođom nacističke Nemačke Adolfom Hitlerom, optužujući srpskog predsednika Aleksandra Vučića da od dolaska na vlast “neguje Putinov imidž”. Pored toga, u pokušaju da opravda NATO bombardovanje naše zemlje, izneo je gnusnu laž da je do toga došlo kada je “milion Albanaca podignuto sa
svojih ognjišta i proterano u šume”.
Ono što je posebno interesantno je da je u ovom intervjuu na nekoliko mesta istaknuto da je Tamaš 1996. godine dobio “prestižnu” Povelju 55 osnivača nezavisne Ukrajine, te da je redovni inostrani član ukrajinske Nacionalne akademije nauka i umetnosti. S tim u vezi, treba napomenuti da su konekcije Tamaša sa Ukrajinom dodatno ojačane od prošlogodišnjeg izbijanja rusko-ukrajinskog konflikta, kada je od strane režima Volodimira Zelenskog odabran kao jedan od stranih lobista, sa zadatkom da “širi reč” o navodnoj ničim izazvanoj ruskoj agresiji na miroljubivu Ukrajinu, za šta na mesečnom nivou prihoduje veoma izdašne honorare. Da se još malo zadržimo na ovoj temi: na platnom spisku ukrajinskih vlastipo istom osnovu kao i Tamaš je i bivši lider Lige socijaldemokrata
Vojvodine (LSV) Nenad Čanak, koga sa Tamašem povezuje i to što je bio na čelu Skupštine AP Vojvodina 2003. godine, kada je ovo telo donelo Odlukuo osnivanju VANU.
Još jedan aspekt u kojem treba pomenuti Tamaša, a koji je trenutno i više nego aktuelan, jeste njegova podrška predsedniku Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Vladimiru Kostiću, pružena 2015. godine u kontekstu Kostićeve u najmanju ruku veoma problematične izjave da je “jedina politička mudrost” kako dostojanstveno napustiti Kosovo, jer ono ni de jure ni de facto više nije u rukama Srbije. Naime, imajući u vidu da su za kraj marta zakazani izbori za novo rukovodstvo SANU, na kojima će Kostić
i njegova “ekipa”, sačinjena mahom od eksponenata interesa zapadnog faktora i jednog od kreatora globalnog neoliberalnog poretka Džordža Soroša, na sve načine pokušati da ostane “u sedlu”, nema sumnje da će u tome imati snažnu podršku Tamaša i njegovih istomišljenika i mentora. A vrlo moguće, i stranom valutom napunjenu “čestitku” od Zelenskog.