U izvještaju se iznose teške optužbe protiv nadbiskupije, najstarije rimokatoličke biskupije u zemlji, koja se prostire većim dielom savezne američke države Merilend.
U nekim župama, školama i zajednicama bilo je u isto vrieme više aktivnih zlostavljača. Na primer, u župi Svetog Marka u Kotonsvilu je između 1964. i 2004. godine, živelo i radilo 11 zlostavljača. Jedan đakon je priznao da je zlostavljao više od 100 dece.
Vilijam Lori, nadbiskup Baltimora, izvinio se žrtvama i rekao da izveštaj "opisuje vreme istorije ove nadbiskupije koje treba osuditi; vreme koje neće biti zataškano, ignorisano ili zaboravljeno".
Žrtve zlostavljanja ispričale su da je bilo potrebno previše vremena za objavljivanje ovakvog izveštaja, koji je pred javnost iznieo sramotne optužbe sa kojima se crkva suočava već decenijama.
Džin Hargadon Vener, je kazala da ju je kao tinejdžerku zlostavljao sveštenik A. Džozef Maskel, koji je radio kao savetnik i kapelan u njenoj katoličkoj srednjoj školi.
Rekla je da je zlostavljanje ranih 90. godina prošlog vieka prijavila crkvenim vlastima, otprilike dvie decenije nakon što je bila kontinuirano silovana.
"Očekivala sam da će nešto preduzeti 1992. godine, još uvek sam ljuta", kazala je ona.
Prema podacima iz izveštaja, Maskel je zlostavljao najmanje 39 žrtava. Optužbe je negirao pre smrti 2001. godine i nikada nije bio krivično gonjen.
AP obično ne imenuje žrtve zlostavljanja, ali je Venerova sama javno progovorila kako bi skrenula pažnju na problem.
Iz Mreže žrtava zlostavljanja sveštenika, poznate kao SNAP, saopštili su da se u izveštaju navodi više imena zlostavljača nego što su javno objavili službenici nadbiskupije. Organizacija je pozvala nadbiskupa da objasni tu nedoslednost.
U nekim situacijama su žrtve prijavile zlostavljanje sveštenicima koji su i sami bili zlostavljači.
U dokumentu od gotovo 500 stranica nalaze se brojni primeri crkvenih vlasti kako štite optužene sveštenike dopuštajući im, na primer, prievremeni odlazak u penziju ili premeštanje u druge župe.
Otac Lorens Bret je 1964. godine, priznao da je seksualno zlostavljao tinejdžera na katoličkom sveučilištu u Konektikatu. Poslat je u Novi Meksiko pod krinkom lečenja hepatitisa, a zatim u Sakramento, gde je još jedan tinejdžer prijavio da ga je Bret zlostavljao, navodi se u izveštaju.
Kasnije je premešten u Baltimor, gde je služio kao kapelan u katoličkoj srednjoj školi za dečake i zlostavljao više od 20 žrtava.
Nakon što ga je nekoliko učenika optužilo za zlostavljanje 1973. godine, Bretu je dopušteno napuštanje službe pod izgovorom da se mora brinuti za bolesnu tetku.
Školski službenici nisu prijavili zlostavljanje vlastima. Nikad se nije suočio s kaznenim prijavama i umro je 2010. godine.
Glas javnosti/Index