Rebalansom budžeta, u prekrojenoj državnoj kasi krije se nekoliko paradoksa. Budžet smanjuje deficit, ali trajno i snažno povećava rashode. Prihodi su veći zbog boljeg poslovanja privrede, ali je onaj od PDV-a, najvažnijeg poreza, manji. Vanredno povećanje penzija za 5,5% nije po švajcarskoj formuli, ali neće koštati budžet jer su prihodi PIO fonda po osnovu poreza i doprinosa, zbog veće zaposlenosti, sada veći.
„Neću da budem sitničar i predlažem: hajde da podelimo crva”. Ovim rečima u čuvenom crtaću pevac Sofronije, po principu „dvaput ništa je ništa, znači crva nije ni bilo”, pokušava da napravi pravednu raspodelu dok se crv migolji s jedne na drugu stranu crte na panju.
Oko crte u budžetu sa prihodne na rashodnu stranu i obrnuto, kao crv proteklih dana migoljio se višak koji se pojavio u državnoj kasi. U ovom kontekstu, s obzirom da je budžet još u deficitu, moglo bi da se kaže: dvaput ništa je ništa, znači, viška nije ni bilo. Jer, ako je budžet u minusu, onda ni viška nema.
Međutim, ovim rebalansom manjak u kasi je smanjen sa 264 na 227 milijardi dinara. To znači da će građani Srbije manje da se zaduže. I to za iznos veći od 316 miliona evra, što niti je malo niti je loše jer iznosi 0,5 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno svega što građani i privreda stvore za godinu dana. Fiskalni savet, međutim, kaže da je deficit mogao da bude još manji i da se sa 3,3 odsto BDP-a smanji na 1,5%. To znači da bi građani još manje morali da se zaduže i to za iznos od oko milijardu evra. Što je – u uslovima skupih kredita – za nas ogroman novac.
Uz to, ukoliko država do kraja godine zaista svakom penzioneru isplati po 20.000 dinara, što je 8. septembra, samo dva dana nakon što je rebalans usvojen, najavio predsednik Aleksandar Vučić – to će biti dodatni trošak za budžet od 32 milijarde dinara. Jer, kako iz Mesečnog biltena PIO fonda može da se vidi, u Srbiji ima tačno 1.646.171 penzionera. To je trošak od skoro 0,5 odsto BDP-a. I to, ukoliko ne bude nekih neočekivanih većih prihoda ili neočekivano manjih rashoda, može gotovo u potpunosti da anulira smanjenje deficita u rebalansu u odnosu na inicijalni budžet (37 milijardi dinara).
Uz to, ovaj rebalans snažno i trajno povećava neke rashode za iznos od oko 700 miliona evra, godišnje. Jer njime se planira povećanje penzija od 5,5 odsto, ali i povećanje plata pojedinim kategorijama zaposlenih u javnom sektoru: zaposlenima u prosveti, medicinskim setrama i tehničarima i negovateljicama. Uz to, trajno – za čak 50 odsto – rastu i izdaci za subvencije poljoprivrednicima. U parama to je oko 32 milijarde dinara, što je oko 270 miliona evra.
Ko će sve to da plati? Jer, ušteda koja se pojavila u budžetu najvećim delom je jednokratna. Neki budžetski prihodi jesu povećani, ali država nije potrošila novac koji je budžetom opredelila za EPS i Srbijagas, pa je po tom osnovu ostvarena ušteda veća od 42 milijardi dinara, što je oko 350 miliona evra. Prošle godine, zbog energetske krize u Evropi, ali i domaće energetske krize koja je počela kolapsom u Termoelektrani „Nikola Tesla” (krajem 2021. godine), država je budžetom za 2022. godinu potrošila 153 milijarde dinara. Ove godine, zbog blage zime i zbog toga što su cene struje i gasa u Evropi pale, ali i zato što se proizvodnja u EPS-u oporavila, država je potrošila manje nego što je planirala.
„Nije tu reč samo o EPS-u i Srbijagasu, uštede su napravljene u celom budžetu”, kaže za Oko magazin Saša Stevanović, državni sekretar u Ministarstvu finansija. „U ovom trenutku, za osam meseci imali smo 58 milijardi više prihoda nego što smo prvobitno planirali budžetom, a rebalansom smo planirali veće prihode od 60,6 milijardi dinara”, kaže Stevanović.
Ako se posmatra prihodna strana budžeta, iz nje može da se vidi nekoliko važnih stvari o poslovanju privrede. Neke su dobre, a neke su loše. Prva je, da je zbog bolje profitabilnosti privrede prihod od poreza na dobit veći od plana i to za 49,6 milijardi dinara. Povećani su i prihodi od poreza i doprinosa na zarade za nešto manje od četiri milijarde.
Međutim, ono što nije dobro je što prihodi od poreza na dodatu vrednost (PDV) padaju i to za više od 40 milijardi. Postoji nekoliko objašnjenja zašto je to tako. U Fiskalnom savetu smatraju da je to zato što je Poreska uprava loše radila i da nije imala kapaciteta, pre svega kadrovskih, pošto je nereformisana. U Ministarstvu finansija, sa druge strane, kažu da je rast potrošnje u godinama posle COVID-19 bio sezonski.
„Da je Poreska uprava loše radila, mi ne bismo imali veće prihode od PDV-a u odnosu na prethodne godine. Mi smo 2021. godine od PDV-a imali 660 milijardi, prošle godine 770 milijardi, ove godine će biti 830 milijardi”, objašnjava Saša Stevanović iz Ministarstva finansija.
Dodaje da je pad prihoda u odnosu na plan u inicijalnom budžetu posledica konzervativnog planiranja, jer smo prethodne godine imali veliki uvoz energenata – zbog energetske krize – pa i po tom osnovu veće i prihode od uvoznog PDV-a. Kaže da je Ministarstvo finansija i za ovu godinu iz predostrožnosti planiralo isti scenario.
Ivan Nikolić, urednik biltena Makroekonomske analize i trendovi (MAT) i član Saveta guvernera Narodne banke Srbije (NBS) za Oko magazin kaže da je tome kumovao pad uvoznog PDV-a, jer je uvoz značajno pao. Uvoz robe, kako pokazuje statistika spoljne trgovine, na kraju jula dostigao je 21,5 milijardi evra, što je za dvadesetinu manje nego u istom periodu prošle godine (pad od pet odsto).
Postiji, možda, još jedan razlog zašto prihodi od PDV-a padaju, a koji, bar za sada, niko ne spominje. PDV je, pre svega porez na potrošnju. U ekonomskoj teoriji, kad je inflacija veća prvi efekat na budžet je pozitivan, jer zbog više novca koje građani moraju da izdvoje za neku robu i prihodi od poreza na potrošnju u prvi mah rastu. Međutim, posle nekog vremena, inflacija počinje negativno da utiče na poreske prihode i to tako što kruni životni standard građana, pa po tom osnovu dolazi do pada potrošnje, a samim tim i do pada poreskih prihoda na potrošnju koje država ubira. Na kraju jula, kako pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, promet robe u trgovinama na malo manji je za oko tri odsto – što jasno pokazuje pad potrošnje.
Ipak, da bi se ove mere – povećanje plata i penzija, jednokratna pomoć majkama s decom do 16 godina i veće subvencije poljoprivredicima – finansirale, država je morala sve akcize da poveća osam odsto. I možda u toj činjenici leži odgovor na pitanje kakva je razlika u tome kada Srbija ima stend baj aranžman sa MMF-om i kada ima samo program iz predostrožnosti.
S obzirom na to da je stend baj aranžman po svojoj prirodi obavezujući, kreatori ekonomske politike morali su umesto mekih da sprovedu i neke tvrde mere na prihodnoj strani budžeta. U prevodu, svako trajno povećanje prihoda mora da prati i trajno povećanje rashoda. Zato su sve akcize veće za osam odsto. Ove godine rebalansom je od akciza planirano oko 30 milijardi dinara više. Od toga, najveći doprinos budžetu očekuje se od rasta akciza na naftne derivate – čak 24 milijarde dinara.
Ali, rast ove akcize može da utiče i na rast cena. Čini se da su toga svesni i u Narodnoj banci Srbije (NBS), iako nisu povećali referentnu kamatnu stopu, koja kao dirigentska palica poskupljuje dinarske kredite i time smanjuje količinu nacionalne valute u opticaju, prenosno time utičući i na obaranje inflacije i pad cena. Međutim, samo dan nakon usvajanja rebalansa budžeta, NBS je donela drugu restriktivnu meru koja povlači dinare iz sistema. Na Izvršnom odboru koji je održan u četvrtak 7. septembra 2023, NBS je povećala stopu obavezne rezerve bankama i time je povukla više od 100 milijardi dinara iz sistema.
Jedna od kritika rashodne strane budžeta odnosi se na isplatu jednokratne pomoći majkama s decom do 16 godina u iznosu od 10.000 dinara. Fiskalni savet kaže da je ova mera rasipna (košta oko 100 miliona evra) i loše ciljana jer ne pogađa najsiromašnije slojeve stanovništva. Hipotetički, neka bogata porodica sa troje dece mlađe od 16 godina dobiće 30.000 dinara, a siromašna porodica koja ima troje dece starije od 16 godina neće dobiti ništa.
Istovremeno, na isplatu ovakvih i sličnih jednokratnih mera svi građani Srbije (i bogati i siromašni), od početka korone, zaduženi su sa oko dve milijarde evra. To je više od ukupnog budžeta za socijalnu i dečiju zaštitu koji rebalansom iznosi oko 1,3 milijarde evra. U Ministarstvu finansija kažu da država siromašnoj deci pomaže na druge načine, kao na primer podelom besplatnih udžbenika, kao i da je broj prijavljenih za ovu meru – koji je na dan 6. septembar 2023. bio veći od 960.000 dece – dokaz da su „pogodili pravo u cilj”.
Međutim, tu se, kada je o jednokratnoj pomoći reč u budžetu, ni posle usvajanja rebalansa ne podvlači crta. Jer predsednik Aleksandar Vučić je samo dva dana nakon što je rebalans usvojen najavio isplatu jednokratne pomoći za sve penzionere u iznosu od 20.000 dinara.
Kada je reč o povećanju penzija, Fiskalni savet kritikuje to što se penzije povećavaju vanredno i mimo fiskalnih pravila i švajcarske formule. Time država krši Zakon o budžetskom sistemu koji je usvojila pre nešto više od godinu dana.
Povećanje penzija za 5,5 odsto, ipak, kako može da se vidi iz rebalansa, neće koštati budžet, jer su transferi PIO fondu smanjeni za čak 25 milijardi dinara. To je posledica činjenice da se PIO fond sada više puni prihodima od poreza i doprinosa pošto je zaposlenost porasla.
Kada je reč o kapitalnim izdacima, oni se ovim budžetom povećavaju i država će na javne investicije potrošiti više od sedam odsto BDP-a. To je, kažu u Fiskalnom savetu, dobro – ali ostaje stara primedba. I ovaj budžet „tradicionalno pati od manjka transparentnosti”. Šta to znači? U prekrojenoj državnoj kasi, na primer, može da se vidi da su izdaci za metro smanjeni čak osam puta, kao i da su izdaci za nacionalni stadion neznatno povećani. Ali ne može da se vidi zašto je to tako.
Takođe, može da se vidi da je budžet Generalnom sekretarijatu vlade povećan sa 1,18 na pet milijardi dinara. Iz ugla velikih budžetskih brojki to je beznačajno i gotovo da je statistička greška, jer čini svega 0,23 odsto rashoda. Ali, ipak, upada u oči da su u okviru budžeta Generalnog sekretarijata vlade dotacije NVO sa 21,6 miliona dinara povećane na 1,56 milijardi dinara, što je čak 72 puta više novca. A raspodela tih para obavlja se preko posebnog akta Vlade.
To je posebno zanimljivo, jer kako je ranijih godina iz odluka Službenog glasnika moglo da se vidi, taj novac odlazio je Košarkaškom savezu Srbije (150 miliona dinara), Fudbalskom savezu Srbije (600 miliona dinara), ali i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (500 miliona dinara) za izgradnju Hrama Svetog Save. A ništa od toga se iz budžeta nije videlo. To je postalo poznato tek kasnije iz pojedinačnih objava Službenog glasnika.
Dakle, koliko god da je budžet obiman, obrazloženje budžeta moralo bi da bi da bude još obimnije, jer poreski obveznici moraju da znaju kako se troši njihov novac, kao i da li je reč o nespornim prioritetima.
Vrlo često u javnosti mogu da se čuju kritike kako nije dobro to što se budžet konzervativno planira, pa kreatori ekonomske politike prvo projektuju manje prihode i veći deficit, a onda kad se u toku godine pojavi novac, na kraju prikažu manji deficit u budžetu.
Pre nego što je fiskalnom konsolidacijom iz 2014. godine ukinuto finansiranje ispod crte, budžet se u Srbiji već godinama pre toga ambiciozno planirao. Obično je državna kasa bila skrojena uz pretpostavku da će privredni rast biti veći, pa su po tom osnovu planirani i veći prihodi. Na primer, budžet za 2012. godinu bio je skrojen na pretpostavci da će privredni rast biti 1,5 odsto. Na kraju godine pad ekonomske aktivnosti bio minus 0,7 odsto. Samim tim i prihodi su na kraju godine bili manji, a deficit veći.
Kritika konzervativnog planiranja budžeta je zato besmislena. Uostalom, to je nekada bila i jedna od preporuka Međunarodnog monetarnog fonda.
AUTOR: Anica Telesković