U ekonomiji je jako opasno razmišljati po onoj, "kako bi bilo kad bi bilo", te je nerealan optimizam da će biti velika stopa rasta i pogubno zaduživati se iz naslova budućeg rasta, koji će biti ako bude.
Jedinstvenu dugoročnu strategiju opštedruštvenog i nacionalnog razvoja nemamo.
Đelić je parama države platio obaveze banci koje nije trebao da plati zbog čega je lično dobio 11 miliona evra, tako da su i on i brojni “šibicari” posle “demokratskih” promena postal milioneri. Danas se hvalimo da smo ekonomski tigar, nismo.
Pečat na loše stanje u privredi se već godinama daje pljačkaškim privatizacijama i nerezonskim i neopravdano visokim subvencijama navodnim stranim investitorima kojima već 10 godina država plaća sve doprinose.
Ugovor sa Fiatom je fijasko veka, a prodaja banaka, Ušća, PKB-a, Bora, uništenje IMT-a, ucena seljaka od strane otkupljivača, nerealni kurs dinara, reeksportne prevare i sistemska pljačka penzionera pokazuju jako loše stanje koje vodi ka siromaštvu i ekonomskom ropstvu. Privrede Srbije danas i u vreme SFRJ su neuporedive, a pozivati se na BDP i reći nešto pametno nije mudro.
Na vlast se ne dolazi jer tako narod želi, a zbog naše zbilje i privrednog čuda treba naplaćivati ulaznice u Srbiju strancima da sve to gledaju. O svim tim pitanjima i viđenjima naše perspektive razgovarali smo sa Prof. Dr LJUBODRAGOM SAVIĆEM.
(Glas javnosti)