HRVATI PREŠLI SVAKU MERU: Planiraju da prisvoje ćirilicu kao "staro hrvatsko pismo"
Autor: Glas javnosti
U Vukovaru je prošle godine ukinuta upotreba ćiriličnog pisma čime su narušena prava Srba koji žive u tom gradu. Ipak, Hrvati su sada smislili način kako da prisvoje ćirilicu
Inicijativa za izučavanje ćirilice kao starog hrvatskog pisma u školama u Hrvatskoj još jedan je pokušaj da se srpsko kulturno nasleđe proglasi - hrvatskim.
Reč je zapravo o jednoj od igara koja služi tome da se celokupno srpsko pisano srednjovekovno nasleđe proglasi, takođe hrvatskim, pišu "Novosti".
Kako navodi ovaj beogradski list, tako stručna javnost u Srbiji ocenjuje navode tamošnjeg akademika Stjepana Damjanovića da bi učenici u Hrvatskoj trebalo da uče ćirilicu u školama i da znaju ovo pismo.
Obrazlažući ovu inicijativu, Damjanović je rekao da je potrebno razviti svest da se kroz vekove veliki deo hrvatskog naroda služio ćirilicom.
Damjanović se pozvao na to što su se ćirilicom služili bosanski franjevci koji su bili Hrvati i katolici.
Odgovarajući na ove navode iz komšiluka, dr Vladan Jovanović sa Instituta za srpski jezik SANU kaže da je ovako navedeno obrazloženje zasnovano, zapravo, na tamošnjoj propagandnoj interpretaciji ćirilične kulturne baštine rimokatolika, koju oni nesavesno poistovećuju sa savremenim Hrvatima danas.
"Akademik Damjanović je istakao samo bosanske franjevce, a izostavio da pomene i mnogo širi prostor današnje Hrvatske na kojem je korišćeno srpsko ćirilično pismo, iako znamo da je znatan deo predaka današnjih Hrvata rimokatoličke veroispovesti u prošlosti sebe smatrao Srbima, a svoj jezik i pismo nazvao srpskim, naglašava Jovanović.
"Na taj način se nedvosmisleno poseže za srpskim kulturnim nasleđem na područjima u kojima su živeli i stvarali Srbi rimokatoličke veroispovesti, pri čemu treba naglasiti i to da su njihovi preci u nemalom broju slučajeva bili proslavili.
A Sreto Tanasić, predsednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika, kaže da vest o ideji da se u hrvatskim školama počne učiti ćirilica može shvatiti kao spoznaja o činjenici da je na području današnje Hrvatske stvoreno veliko i značajno srpsko pisano nasleđe na srpskoj ćirilici.
Stvarali su ga, kaže Tanasić, Srbi pravoslavci i Srbi katolici, a kasnije su ovi drugi primorani da prime latinicu.
"Dobro je da se poznaje i poštuje nasleđe svih građana Hrvatske, a na srpskoj ćirilici u prošlosti su stvarali i neki Hrvati", kaže Tanasić i dodaje: "I u novije vreme Srbi u Hrvatskoj su stvarali na srpskoj ćirilici, to ne treba zanemarivati".
Pored ovoga, zbog pogrešnog odnosa prema srpskoj ćirilici nekih političkih snaga u novije vreme, kod jednog broja hrvatskih građana razvio se negativan stav prema pismu njihovih sugrađana. Nekima čak smeta i kad vide natpise na ćirilici tamo gde se prema hrvatskim zakonima treba da budu. Ovim potezom vlasti vremenom bi se i takav odnos eliminisao, što je poželjno i dobro za hrvatsko društvo.
Da bi, posle ovih lupanja ćiriličkog pisma u Vukovaru, ali i na drugim prostorima, uvođenje ćirilice u hrvatske škole bilo apsurd nad apsurdima, smatra profesor istorije jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu Aleksandar Milanović.
"Ne bi trebalo isključiti iz vida da brojni hrvatski lingvisti deo srpskog kulturnog nasleđa smatraju hrvatskim, pa se tako sve češće dešava da se i Miroslavljevo jevanđelje tretira kao hrvatski rukopisni spomenik s kraja 12. veka", upozorava Milanović.
S jedne strane niko ne može sporiti da se makar delić hrvatskog nasleđa može tretirati kao nasleđe nastalo na ćiriličnom pismu, alo to ne bi trebalo mešati sa nasleđem koje pripada Srbima.
Profesor Milanović navodi da se standardni jezik kod Hrvata veoma malo razlikuje od onoga što je standardni srpski jezik, a kad govorimo o narodnim govorima, onda bi se mogla voditi jako duga polemika šta su zapravo hrvatski govori, a šta možda i nisu.
BONUS VIDEO
SKINI APLIKACIJU
.png)
