Nanosi se prskanjem na površinu, nakon čega se stvrdnjava i postaje čvrsti premaz.
Još jedna sjajna karakteristika ovog premaza je sposobnost za samoizlečenje. Naime, istraživači su izgrebali premaz sa aluminijuma i izložili ga slanom rastvoru, a ogrebotine su ubrzo nestale. Naučnici objašnjavaju da rastvor reaguje sa aluminijumom, pa se površina zagreva i blago topi poilmer te on popunjava ogrebotine. Kada one nestanu, prestaje i reakcija između metala i rastvora, pa se nakon hlađenja premaz ponovo stvrdnjava.
PPM je fluorescentan pod UV svetlom izuzev na mestima na kojima je oštećen. Tako je moguće lako utvrditi gde se nalaze pukotine koje je potrebno popraviti, a koje bi inače bilo teško uočljive.
Slični polimeri se nakon korišćenja odlažu na deponije ili spaljuju, ali PPM može da se reciklira i ponovo korsti, a to je još jedna njegova prednost. Eksperimetima je utvrđeno da se reciklažom gubi samo 5% materijala. Interesantno je i da se njegove performanse nisu promenile ni posle pet ciklusa ponovnog korišćenja.
Autori su prijavili PPM za patentiranje i nastavljaju istraživanja kako bi još više poboljšali njegove sposobnosti.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Polimers.