Glas Javnosti

DA LI ZNATE ŠTA JE SOLENODON? Živi fosil od pre 66 miliona godina, opasan po okolinu

Zanimljivosti
Autor: Glas javnosti

Reč je o retkoj, ugroženoj vrsti koja zaokuplja pažnju naučnika. Veruje se da ima isceliteljsku moć.

Daleko na Karibima, živi jedan mali i otrovan sisar, koja svojim izgledom podseća na rovačice, piše “Nacionalna geografija”.

Ova životinja nosi ime solenodon i zbog svojih neobičnih karakteristika zaokuplja pažnju zoologa i biologa još od otkrića u 19. veku. Danas su preostale još samo dve vrste, Solenodon cubansus sa Kube koji je prema IUCN-ovoj Crvenoj listi, klasifikovan kao ugrožena i Solenodon paradokus, sa Haitija i iz Dominikanske Republike.

Solenodon je poslednji predstavnik porodice Solenodontidae, i onaj koji ima neke karakteristike primitivnih sisara - kao što su tetrapodi, od kojih danas postoji svega pet vrsta. Međutim, godinama se znalo da pripadaju evolutivnoj grani čiji je veći deo izumro tokom krede, pre oko 66 miliona godina.

Ovaj mali sisar, dugačak oko 30 centimetara je opremljen repom skoro iste dužine, a pored ovoga on je i gotovo neuhvatljiv. Upravo je to i bio jedan od razloga što ga je nemački prirodnjak Johan Fridrih fon Brant otkrio tek 1833. godine, što je i zvanična godina otkrića ove vrste. Poslednjih decenija se mislilo da je u potpunosti izumro, dok je danas poznato da opstaje u malim, raštrkanim i izolovanim populacijama.



Gubitak prirodnog staništa, kao i grabežljivost domaćih vrsta, poput pasa ili mačaka, doveli su ovu životinju do ivice izumiranja. Pored toga, njihovoj ranjivosti je doprineo i krivolov, jer se u nekim regionima ove životinje proganjaju zbog kičme kojoj se pripisuju isceliteljske moći.

Kao i kljunarima, ni solenodonima ne fali neobičnih karakteristika, ili bolje rečeno onih koje nisu svojstvene sisarima. Oni imaju slab vid, što nadoknađuju odličnim čulom mirisa. S druge strane, oni imaju dugu i rastegljivu surlu, koja se može pomerati pod uglovima od 90 stepeni, kako bi dosegla mesta na kojima se skrivaju insekti.

I kao da to nije dovoljno, on je i otrovan. Naime, kada ujede - on svojoj žrtvi ubrizgava otrov iz žlezde koja se nalazi u donjoj vilici. Ova osobina je nastala kao potreba za odbranom od predatora, poput zmija i ptica grabljivica, i ono što je posebno interesantno jeste da oni mogu jačinu toksičnosti da uvećaju trljanjem zubima, iako na čoveka nema nikakav uticaj, prenosi Sputnjik.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR