Manioka biljka (lat. Manihot esculenta) se gaji kao godišnja kultura u tropskim i suptropskim područjima zbog svog jestivog skrobnog tuberoznog korena, glavnog izvora ugljenih hidrata. Toleriše sušu i može da raste na zapuštenim zemljištima . Nigerija je najveći svetski proizvođač manioka, dok je Tajland najveći izvoznik suve manioke piše Agroinfo.rs.
Manioka je klasifikovana i kao slatka i kao gorka. Kao i drugo korenje i krtole, i gorka i slatka sorta manioka sadrži antinutritivne faktore i toksine, sa gorkim sortama koje sadrže mnogo veće količine. Koren manioke je dugačak i kupasto sužen, sa čvrstim, homogenim mesom koje je obloženo korom koja se skida, oko 1 mm debljine, gruba i braon sa spoljne strane. Komercijalne sorte mogu biti od 5 do 10 cm u prečniku na vrhu, i oko 15 do 30 cm duge.
Meso manioke može biti kreda-bele ili žućkaste boje. Koren je veoma bogat skrobom i sadrži značajne količine kalcijuma (50 mg / 100g), fosfora (40 mg / 100g) i vitamina C (25 mg / 100g). Međutim, manioka je siromašna u proteinima i drugim hranljivim materijama. Nasuprot tome, manioka listovi su dobar izvor proteina (bogati lizinom), ali manjkavi u aminokiselini metionin i eventualno triptofan.
Tapioka je skrob dobijen ekstrakcijom iz sušenog korena biljke manioka.
Ona mora biti adekvatno pripremljena pre konzumiranja, jer nepravilna priprema manioka može ostaviti dovoljno rezidualnog cijanida i izazvati akutnu opijenost cijanidima, gušavost, pa čak i ataksiju ili parcijalnu paralizu.
Šta je tapioka brašno?
Ova vrsta brašna, napravljena od korena manioka, ne sadrži gluten. Danas je ovo brašno pripremljeno tako da imitira teksturu pšeničnog brašna, bez dodavanja glutena. Ukus manioka je veoma blag i može se koristiti kao alternativa za pšenično brašno za pripremu recepata bez glutena.