Konferencija SANU održana 15 marta 2023.godine, imala je najznačajniju tačku
dnevnog reda predstavljanje budućih časnika SANU, a povodom 23. po redu izbora za časnike
od osnivanja ove institucije. Izbor časnika SANU- predsednika, dva potpredsednika,
generalnog sekretara i konstituisanje predsedništva, je zakazano za 30. mart tekuće godine.
Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) je najstarija srpska naučna institucija, stožer koji
objedinjuje i zastupa izvrsnost u nauci i umetnosti, baveći se istovremeno i pitanjima od interesa
za društvo i ljudsku zajednicu u celini. Pomalo neočekivano je da nisu u impresiji ostala
predstavljanja časnika, već diskusija, a posebno pitanje procedure njihovog izbora, koje je
ostavilo brojne nedorečenosti.
Diskusija se nastavila obraćanjem akademika Vladimira Kanjuha, člana sa najdužim
stažom u SANU – 49 godina. Da li je akademik Kanjuh pokušao da pruži korak napred ka
demokartiji, osećajući je snagom svog doslednog i poštenog uma kao težnju da Akademija
izađe proceduralno „čistog obraza“ iz cele izborne kampanje, poštujući nepristrastnost i
demokratke principe izbora, ili se „pravno“ potkovao preporukama sadržanim u Priručniku za
Posmatranje Izbora (OSCE i IDIHR) OEBSA, nije sada pitanje. Tek, neverovatno je sa kolikom
je kritičkom anticipacijom mogućih posledica razmatrao svaki korak u izbornoj proceduri.
Njegov govor, poklapa se sa tačkom 2 Misije za procenu izbora tako eminentnog izdavača,
kakav je Izdavač „OEBS Kancelarija za demokratske institucije 2006“. Slobodna parafraza
teksta je misija kako bi se procenila demokratičnost izbora i fokusiranje na specifična pitanja i
primenu najboljih rešenja u praksi. Nije kamen spoticanja bio procedura tajnog glasanja, iako
je aktuelni predsednik pokušao da koncept diskusije svede na nepoznavanje Statuta i
nemogućnost da se Statut preko noći izmeni. Možda je taj vešti manevar zabašurivanja i
zamagljivanja ideje sadržane u predlogu imao za cilj da se ignoriše i stvori iskrivljena slika
predloga. A predlog je bio jednostavan i sadržan u premisi: glasanje tajno, brojanje glasova
javno! Pledoaje akademika Vladimira Kanjuha ’’Pledoaje za posebnu transparentnost
izbora u SANU koji garantuje bezpogovornu tačnost’’ ne izražava sumnju u ličnosti
Izborne komisije (pa se zato po predsedniku Kostiću odbacuje) već, naprotiv, otklanja
svaku sumnju svih učesnika Izbora jer omogućava bezpogovornu i apsolutnu tačnost
Izbora.
Ponovo se možda treba pozvati na Priručnik OEBSA (OSCE) za posmatranje izbora,
posebno na delove poglavlja 9, koje nosi naziv „Posmatranje i prebrojavanja glasova“.
Citiramo: „Prebrojavanje glasova je veoma važna faza izbornog procesa i trebalo bi da bude
pažljivo praćena i dobro posmatrana. Kako se glasanje približava kraju, i prebrojavanje glasova
započinje, od svih se traži da posmatraju proces prebrojavanja. Prebrojavanje glasova se obično
dešava na nivou biračkog mesta“. Ne upirući prst u bilo koju izbornu komisiju, ovo je samo
utisak kreatora ovog priručnika da „iskustvo pokazuje da će se izborna prevara pre desiti za
vreme prebrojavanja glasova ili tabelarnog prikaza rezultata nego za vreme samog glasanja“,
čak upozorenjima da li glasački listići sadrže neka neobična obeležja čime bi se narušila tajnost
glasa, da li je broj nevažećih glasačkih listića neuobičajeno visok“ i slično. Ali ono što je
najvažnije je poslednji stav: „Da li su se članovi biračkog odbora na biračkom mestu složili
oko procedure prebrojavanja glasova i oko rezultata, i ukoliko nisu, koja akcija je
preduzeta u slučaju neslaganja“.
Ukoliko se pođe od premise koju je iskazao Vladimiri Kostić da je predlog Akademika
Kanjuha potpuno legitiman, to bi značilo da je zakonit, opravdan, i da odgovara propisima i
pravnim normama. Pozivajući se na Statut SANU (Oktobar 2020) Akademik Kostić verovatno
misli na određene stavove člana 77 Statuta SANU, koji predviđa da se izbor časnika SANU vrši
tajnim glasanjem. Dakle, taj deo niko ne osporava, a „kratkoća vremena“ čini se da nije
opravdanje da se ovo pitanje ne pokrene, jer se odnosi na proceduru brojanja glasova, a ne
proceduru tajnosti glasanja. U svom maniru „nepristarsnosti i poštovanja“ čini se da vešto
prikriva svoj osnovni moto „starijima ustupam mesto samo u autobusu“, a o proceduri će
odlučivati oni koje ja želim da pitam. Jer kako drugačije objasniti da nije bilo ni pomisli da se
zakazivanjem vanredne Skupštine SANU razmotre ovakvi predlozi i stavi na glasanje stav svih
članova SANU o predlogu, ako je ipak legitiman?
Gradacija autokratije aktuelnog predsednika SANU nastavlja se nakon diskusije
verovatno sledećeg po stažu u SANU, Akademika Jovana Hadži-Đokića. Neverovatno je koliko
jedna odmerena diskusija, sa preciznim pitanjem gde u Statutu piše o proceduri brojanja
glasova, nailazi na neprimereno neprijatan komentar, koji ne sadrži očekivani odgovor, kako bi
tebalo da glasi: da ili ne, ukoliko da, onda navesti precizno član i stav u Statutu. Štaviše, ponovo
se aktuelni predsednik služi poricanjem i/ili marginalizovanjem istine da različite priče kruže u
medijima, umesto da preuzme odgovornost za to. A pitanje koje postavlja tada je čini se dobar
primer vešte zamene teze, jer nije istinit stav da se predlogom Akademika Kanjuha stavlja pod
sumnju rad izborne komisije, već se na osnovu komentara Kostića stavlja pod sumnju zbog
čega se ovaj predlog odbacuje. Zbog čega ga odbacuju „pristalice demokratije“?
Kada se učinilo da je Vladimiru Kostiću ponestalo argumenata i municije za odbranu,
stupa na scenu Akademik Kosta Čavoški, koji je, pozivajući se na svoju (neospornu) užu pravnu
vokaciju, nedvosmisleno izrazio protivljenje stavu da se brojanje glasova vrši javno, sa
argumentacijom da je moglo da udje u budući Statut SANU. Ponovo je vešto izbegnut odgovor
koji član i stav Statuta definiše brojanje glasova, a koje su možda svi prisutni članovi očekivali.
Umesto toga, izrazio je svoj lični stav, koji je potkrepio snagom dokaza da se ni pred TVom ne
broje glasovi na parlamentarnim izborima, misleći verovatno da su milionski listići isto što i
stotinak listića, odnosno hiljade izbornih mesta, uključujući udaljena sela, isto što i svečana sala
SANU. Snagu svojih argumenata bolje je bilo da je obazložio Priručnikom OEBSA (OSCE) za
posmatranje izbora.
Ako je demokratizacija i potpuno ostvarivanje prava glasa, bolje funkcionisanje sistema
transparentnosti i odgovornosti, očito je kod koga je zastupljen obrazac konzervativizmima, a
gde je okretanje ka budućnosti. I, kako dalje reče Borislav Pekić: “demokratija zahteva
odricanje od prirodnih instikata, žrtvovanje osionog ubeđenja da smo od drugih vredniji,
sposobniji, pa prema tome zaslužniji od drugih da budemo bogatiji, moćniji, srećniji,“..... reći
ćemo i zaslužniji za svoje parče istine. I umesto čuvenih reči velikana Hajduk Veljka „glavu
dajem Krajinu ne dajem“, braneći parče svoje otadžbine, sada se u vazduhu SANU oseća zadah
baruta i reči „glavu dajem, glasačke kutije ne dajem“ ...jer o tome kako se odnose prema delu
svoje otadzbine nije predmet ovog teksta.