Jedna divna poruka, poslata kao otvoreno pismo-pesma predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. intenzivno kruži društvenim mrežama.
Uputili su je predstavnici znamenitog plemena Vasojevići iz Crne Gore, iz pera Slavka Peroševića.
GLAS JAVNOSTI, kao i uvek, sluša GLAS NARODA, pa otvoreno pismo - pesmu prenosimo u celini:
Iz Drobnjaka đe ponosno
Suri oro s neba kliče
Ja ti ovo pismo noćas
Pišem srbski predsjedniče
Svud se priča da oko te
Moćne sile mrežu pletu
Da su crni gavranovi
Opkolili zemlju svetu
Ali pred njima ako klekneš
Znadni dobro srpska kruno
Za vjekove da si na se
I na svoje ime pljuno
Odlučiš li zemlju srbsku
Da crnome predaš vragu
Više nikad nećeš moći
Sa obraza oprat ljagu
Ko Vuka će Brankovića
Dovjek Srbi da te krive
Veliki je Njegoš reko
Čast i bruka vječno žive
Bolje ti je prosjak biti
Što na sebe nema prnju
Bosih nogu stazom časti
Po oštrome gazit trnju
Trpjet svaku nemaštinu
I stomaka biti prazna
Nego da te zbog izdaje
Sa nebesa stigne kazna
Jer džaba su predsjedniče
Zlato, vile i auta
Onom koji na koljena
Klekne ispred Arnauta
I njihovih zaštitnika
Iz dalekog Vašingtona
Zbog kojih je sa Kosova
Utihnula jeka zvona
Ja znam da ti nije lako
Da te sa svih strana stežu
I da njine moćne službe
Oko tebe pletu mrežu
A i kod nas izdajnika
Da ne fali na sve strane
Što se sitnim mrvicama
S američkog stola hrane
Od Pločnika krvavoga
Od Kosova i Marice
Još rod srpski nije rađo
Takve ljudske kukavice
Zbog zapadnih velesila
Koje na nas dižu hajku
Prodali bi bez kajanja
Žene, đecu, oca, majku
Otadžbinu, krst i vjeru
Samo da im za to plate
Zbog njih mnogi Srbi trunu
U evropske kazamate
Zbog takvih su sudu srama
Izručeni generali
Stid me neki obuzima
Na niske smo grane pali
Stiskaju te sa svih strana
Puno ti je kažu teško
Al u tebi mora kucat
Srce hrabro i viteško
Nemoj sebi dozvoliti
Da na njine padneš priče
I Kosovo svijem srcem
Hrabro brani, Predsjedniče
Kosovo je nešto više
Od planina i od njiva
Kosovo je sveta zemlja
Što na srpskoj krvi pliva
Kosovo je vječna suza
Što sa srpskog teče lica
Jeka zvona sa Dečana
Gazimestan, Gračanica
Kosovo je zvuk gusala
Vječna pjesma sto se sluša
Kosovo je ratni poklič
Kosovo je srpska duša
K - osovo je Boškov barjak
O - bilićev mač krvavi
S - rbski poraz i pobjeda
O - d davnina što se slavi
V - ijekovna srbska miso
O - kojoj je pjesme piso
Kosovo je božja zemlja
U kojoj su rajski vrti
Kosovo je srbskom rodu
Vječni život posle smrti
Kosovo je plavo more
Po kom plovi srbska lađa
Za Kosovo Srbin gine
S Kosovom se Srbin rađa
Kosovo je božur krasni
Što s proljećem ranim cvjeta
Zlatni oltar i krst časni
Srbinova zemlja sveta
Sjajna zvjezda pravoslavlja
Što po mračnoj noći plovi
Istorija našeg roda
Srbinovi vječni snovi
Na Kosovu od vazda se
Rađu srbski Obilići
Ko ga preda krvnicima
Carska će ga kletva stići
Pa kada ti teško dođe
Ti pročitaj ova slova
Nek ti krila sokolova
Dadne moja pjesma ova
Nemoj da ti srce strekne
Od velike sile njine
Budi junak, reci "Ne dam"
Gini muški, kad se gine
Sam nijesi, sa tobom je
Bog veliki sa visine
Sa tobom su braća Rusi
I veliki narod Kine
A odozgo iz svemira
Đe zvijezde Lovćen tiče
Sjene mrtvih vitezova
Gledaju te, Predsjedniče
Vasojević i Ostojić
Dragan Grubić, Tibor Cerna
I sva druga srbska đeca
Što svom rodu, bjehu vjerna
Veličković, Trifunović
I Milića oba brata
I svi drugi što su život
U vihoru dali rata
Zato nemoj svojim perom
Da prekrižiš njinu žrtvu
I ponovo da ubiješ
Ovu srbsku đecu mrtvu
Digni glavu, nemoj biti
Sluga tužan i poslušan
Sa prestola nebeskoga
Posmatra te Silni Dušan
Nemoj da ti ponos slome
Budi pravi srbski vođa
Čas odsudni kad ti dođe
Prisjeti se Karađorđa
Prisjeti se Hajduk Veljka
Sinđelića i Glavaša
Slavnih srbskih vojskovođa
I hajdučkih harambaša
Epsko pero, Predsjedniče
Svačije će sudit djelo
Zbog toga te savjetujem
Pred dušmanom drž se smjelo
Ti na vrhu brda sjediš
I od mene vidiš dalje
Al kroz ovu epsku pjesmu
Poruku ti narod šalje
Otadžbina da je preča
I od vlasti i od novca
Pozdravlja te srbski pjesnik
Perošević iz Sirovca
Glas javnosti/Slavko Perošević/Društvene mreže