Činjenicu da više ne može da govori pesnik je teško podneo. Mnogo je pio i, skoro fanatično, slikao. Mora da je znao da mu se zemaljski život bliži kraju jer se pobrinuo da ga uredi i završi svoje poslove na ovom svetu.
Iste noći kada je umro, u ruke Dude iz komšiluka stiglo je pismo pisano Mikinim urednim rukopisom. Poslednja želja pesnika bila je samo jedna – da ga poštede suvišnih konvencija.
Tako je i bilo - niko nije održao govor. Imao je samo 54 gdine.
Rođen je 14.03.1932. u Morkinu u Banatu. Odrastao je kod dede paora „osetio tamo zemlju i njene tvrde ruke, doživeo ljude na toj zemlji i zapeo se tom zemljom“. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu a gimanziju u Kikidni i Pančevu. Studije je upisao u Beogradu a živeo je u Novom Sadu. Pored pisanja bavio se slikarstvom, novinarstvom, filmom, radio u lutkarskom pozorištu, bio je urednik lista Ritam, Dnevnik i Mladog pokolenja. Napisao je mnoga dela Vojvodina, Ispričano za proleće, Roždestvo tvoje, Plavo nebo, Nasmejani cvet, Psovke nežnosti, Koncert za 1001 bubanj, Mit o ptici, Šašava knjiga, Izdajstvo lirike. Za decu je napisao Plavi čuperak, Horospok, Prva ljubav, Garavi sokak, Ževeli prekostura, Plava zvezda.
Za svoja dela dobio je mnogobrojna priznanja i nagrade kao dve Nevenove, nagradu za životo delo u poeziji za decu, Goranu nagradu, Sterijnog pozorišta, Zlatnu arenu za filski scenario, Ogred zasluga za narod i mnoge druge.
Njegove pesme prevođene su na mnoge jezike. Poslednji je kineski i to zahvaljući profesoru Peng Jučao (bivšem beogradskom student koji predaje srpski na Univezitetu za strane jezike u Pekingu). U Zbirci srpske poezije ubacio je mnoge pesme srpskih pesnika a za Mikinu pesmu Pod starim mostom, snimljen je i video zapis, koji je recitovao poznati kineski glumac Gao Đingfei. Za par dana taj zapis je pogledalo preko oko 80.000 ljudi.