Iako je u Srbiji pepeo dugo bio označen kao opasan otpad, usvajanjem odgovarajućih zakona, pepeo je postao otpad sa određenom upotrebnom vrednošću, a što je omogućilo razmatranje načina njegovog daljeg korišćenja.
Kako piše portal gradjevinarstvo.rs, takozvani "leteći pepeo" koji nastaje sagorevanjem uglja, ukoliko se reciklira, može i te kako da bude od pomoći u proizvodnji izdržljivijeg i, kako objašnjavaju, otpornijeg betona na koroziju.
Naime, vezivima zasnovanim na tom otpadnom materijalu nije potrebna ista visokotemperaturna i energetski intenzivna prerada koju zahteva cement, što dovodi i do smanjene emisije štetnih gasova nastalih tokom proizvodnje betona, dok, pored toga, poboljšava i sam kvalitet ovog građevinskog materijala, piše na pomenutom portalu.
Iako se tek skoro ispostavilo kako je odličan i za proizvodnju betona, pepeo dobijen sagorevanjem drveta još od davnina koristio se i za povećanje plodnosti zemljišta, te se i danas koristi za obogaćivanje zemljišta u baštama, kao dodatak kompostu, protiv lukove muve ili puževa, i kao izvor kalcijuma, kalijuma i mikroelemenata, idealan je za smanjenje kiselosti zemljišta.
Svojstva koja će pepeo imati zavise od same vrste sagorenog drveta, pa tako tvrde vrste drveća, kao što je hrast, daju više pepela po jedinici upotrebljenog drveta i hranljivije su od meke vrste drveta, dok pepeo dobijen od briketa uglja nije preporučljiv za pobošljanje zemljišta, jer se u njegovoj proizvodnji koriste štetne materije poput petroleja, parafina, boraksa, sumpor-oksida i natrijum-nitrata.
Pored briketa, u ove svrhe, odnosno kao proizvod za poboljšanje zemljišta, ne treba koristiti ni pepeo od paljenja ostalog otpada, kartona, uglja ili lakiranog i obojenog drveta, jer on može da sadrži otrovne i štetne komponente za biljke.
Međutim, pepeo koji je nastao od drveta i koji dovodi do poboljšanja zemljišta treba razbacati tokom ranog proleća dok vegetacija nije krenula, odnosno pre sadnje, piše na portalu Poljoprivrednik.