Milenijalci, rođeni između 1981. i 1996. godine, su prva generacija koja je u potpunosti orijentisana na tehnologiju.
Odrasli uz lične računare i pametne telefone, preferiraju digitalne forme komunikacije kao što su e-pošta i tekstualno dopisivanje.
Skloni su traženju smislenog posla koji podrazumeva saradnju između timova, a takođe preferiraju hibridne modele rada i veći balans između posla i privatnog života. Istraživanja pokazuju da bi fleksibilne opcije rada učinile 78% milenijalaca lojalnijim kompaniji.
Generacija Z, rođena između 1997. i 2012. godine, je prva generacija pravih "digitalnih domorodaca", odrasla uz računare i internet od najranijih godina. Oni su najtolerantniji na različitosti i cene raznolikost, društvenu odgovornost i smislen rad.
Generacija Z teži individualnom radu i samousmeravanju, uz želju za fleksibilnošću u načinu rada i radnom vremenu.
Za generaciju X, rođenu između 1966. i 1976. godine, karakterističan je visok nivo skepticizma i preduzetničkih tendencija. Ova generacija je prva koja je imala pristup računarima u školama i kod kuće, a odlikuju je i porodične obaveze i želja za autonomijom i kontrolom, što ih čini sklonim hibridnom radu.
Na drugom kraju spektra, bejbi bumeri (rođeni između 1946. i 1965. godine) su generacija koja je odrasla u post-ratnom optimizmu i hipi pokretu, sa fokusom na edukaciju dece i boljim životnim standardom.
Sve ove generacije donose različite perspektive i pristupe na radnom mestu, a razumevanje ovih različitosti može pomoći u kreiranju efikasnijeg i harmoničnijeg radnog okruženja.