Vojni ekspert Vladislav Šurigin piše za „Glas Javnosti“ Uvaženi konsultant hvali američku artiljeriju dok Rusi svoju tek prave, samo da ne bude kasno.
Zapadni vojni stručnjaci navode prednost koju oružane snage Ukrajine imaju u ratu sa Rusijom, a to je domet i preciznost zapadne artiljerije kalibra 155 mm i dužine cevi od 52 kalibra (ruska terminologija), što gađa ciljeve u dometu od 35-40 kilometara, dok glavna ruska artiljerija ima kalibar 152 mm i dužinu 28 kalibara. Naša artiljerija dobacuje do 25 km.
Oružane snage Ruske Federacije imaju artiljerijski sistem sposoban da gađa ciljeve na daljinu uporedivu sa NATO, ali su to teški samohodni sistemi 2S7M „Malka“ kalibra 203 mm i dužina cevi 55 kalibra sa dometom do 47 km sa projektilom teškim 110 kg. Broj ovakvih sistema kodnas nije veliki, dok oružane snage Ukrajine imaju oko sto pedeset zapadnih samohodnih topova.
Razlog za ovu disproporciju je taj što je osamdeset odsto naše artiljerije proizvedeno još 1960 - 1980 godine. Ova artiljerija je predviđena da zadovolji potrebe tadašnjih borbenih propisa, te da gađa neprijatelja na daljinu od 20 km, standardnoj dubini odbrane američke brigade NATO. Prema tadašnjoj koncepciji, jurišna i bombarderska avijacija je preuzela uništenje neprijatelja na većoj dubini.
Amerikanci i njihovi NATO saveznici su od početka 80-ih usvojili doktrinu takozvane „borbe protiv drugog ešalona“, po kojoj je akcenat stavljen na veću dubinu razaranja.
Doktrina je bila odgovor na uvećane ofanzivne sposobnosti vojnih formacija zemalja Varšavskog pakta. Osnova koncepta na „evropskom teatru vojnih operacija“ bio je ulog u sisteme nenuklearnog naoružanja dugog dometa pomoću kojih je trebalo da se gađaju kopnene snage zemalja istočnog bloka, pre nego što se približe vrućoj liniji između zaraćenih zemalja. Tada je artiljerija Sjedinjenih Država i NATO-a prešla na cev dužine 52 kalibra, a početkom 1990-ih su usvojili „Zajednički memorandum o balistici“ kojim je definisan novi standard za haubice 155 mm i postavili za cilj minimalni domet visokoeksplozivnih fugastih projektila na 30 km, a aktivno-reaktivnih na 40 km.
„Gađanje na daljinu“ smo počeli tek sredinom 80-ih i uspeli smo da napravimo jedino samohodne topove „Msta S“. Razvoj ove artiljerije je krenuo dobro, ali su raspadom SSSR-a bili smanjeni ili zamrznuti gotovo svi projekti. Na temu dometa smo se vratili tek početkom 2000-ih. Projekat samohodnih topova „Koalicija SV“ pojavio se u kalibru 52, ali do sada nije ušao u upotrebu.
Danas, ovih petnaestak kilometara razlike u dometima naših i zapadnih topova daje ozbiljnu prednost oružanim snagama Ukrajine u nakrivanju naših pozicija sa daljina nedostižnih za našu artiljeriju, što znači za efikasnu protivbaterijsku borbu.
U izvesnoj meri, ovaj problem danas rešavamo uz pomoć naših udarnih bespilotnih letelica „ Lancet“ (domet 40 km) i novih visoko preciznih raketa kompleksa „Tornado S“ (domet lansiranja 120 km). Pa ipak, moramo priznati da još uvek nemamo efikasno sredstvo protivbaterijske borbe koje nam omogućava da odmah odgovorimo na paljbu ukrajinske dalekometne artiljerije. Radovi se odvijaju aktivno i očekuje se da će do kraja ove godine samohodni topovi „Koalicija SV“ početi da stiže u naše redove , prevazilazeći po svojim parametrima sve slične sisteme SAD i NATO.
Komanda oružanih snaga Ukrajine je svesna da će čim Rusi dobiju artiljerijski sistem po dometu sličan zapadnim modelima, poslednja prednost oružanih snaga Ukrajine biti konačno nivelisana. Nova artiljerija sparena sa dokazanim udarnim bespilotnim letelicama „Lancet“, najnovijim kontra-baterijskim radarima i automatizovanim sistemima upravljanja u jedan udarni krug, ozbiljno će promeniti situaciju na bojnom polju.Bez sumnje, to će biti kraj ukrajinske odbrane.