Prošlo je skoro sto godina od Lenjinove smrti i useljavanja njegovog balzamovanog tela u mauzolej koji je posebno izgrađen za „crvenog cara“ na Crvenom trgu. Vremenom je oko mumije vođe Oktobarske revolucije nastalo mnogo mitova i misterija, od kojih će neke pokušati da razotkriju portal Glas Javnosti.
Kako je nastao Mauzolej?
„Lenjinova deca“ su želela da telo pokojnog vođe održe u dobrom stanju, bar za vreme ceremonije opraštanja. Da bi se to uradilo, mešavina alkohola, formalina i glicerina je ubrizgana u njegovo telo kroz aortu. To je donelo željeni efekat, ali se oproštaj od Lenjina odužio. Broj ljudi koji su želeli da vide vide telo Lenjina se povećao toliko da se postavilo pitanje šta dalje sa lešom koji je postepeno počeo da truli.
Na sastanku Politbiroa posvećenom sudbini tela vođe, naučnici Boris Zbarski i Vladimir Vorobjov su izneli predlog za hemijsko balsamovanje, zahvaljujući kojem je bilo moguće zadržati leš u prezentabilnom stanju više godina pa čak i decenijama.
Uticajnim partijskim liderima se ova ideja nije dopala, posebno Trockom, vatrenom protivniku Lenjina koji je u tome video analogiju sa poštovanjem crkvenih relikvija. Ipak, telo je na kraju „obrađeno“ i smešteno u Lenjinov Mauzolej specijalno izgrađen na Crvenom Trgu uz zidine Kremlja. Svake godine specijalisti ga tretiraju fiziološkim rastvorom, zahvaljujući čemu se čuva u „mekanom stanju“. Pre svakog novog tretmana biohemičari isprobavaju novitet na leševima koji dubliraju Lenjina. „Državni institutut biologije“ zapošljava 500 doktora nauka. Institut se nalazi na „sadovom kaljcu“ odmah iz hotela „Peking“, a u prizemlju je izgrađen Mauzolej sa istim uslovima kao i „onaj glavni“.

IZVOR: Lenjinovo telo u mauzoleju / autor Vlastimir Šone Ninin
Prema zvaničnoj ruskoj istoriografiji, konačna odluka o mumificiranju Lenjina i izgradnji mauzoleja doneta je na zahtev radnika. Međutim, verovatnija je verzija da su sovjetski funkcioneri nastojali da nametnu neku vrstu drevnog egipatskog kulta, gde bi umesto oboženih faraona bio Lenjin. Donekle su u tome uspeli.
Lenjin je mogao biti zamrznut
Kada se postavilo pitanje kako sačuvati telo vođe, osim balzamovanja, predložene su i druge opcije. Na primer, član CK-a Leonid Krasin je predložio kriogeno zamrzavanje Lenjina. Ova ideja se dopala Deržinskom i Molotovu, ali se odustalo od tog modela, jer u to vreme nije bilo moguće obezbediti neprekidno napajanje zamrzivača strujom. To je značilo da bi svaki nestanak struje mogao dovesti do uništenja tela.
Da vrh partije nije doneo odluku o balzamovanju leša lidera, on bi najverovatnije bio kremiran.. Trocki je takođe bio za ovu opciju. Da je kremiran onda bi pepeo Lenjina bio uzidan u zid Kremlja.
Zašto ne tradicionalno sahranjivanje?
Prema jednoj verziji, Lenjin je zaveštao da ga sahrane na groblju pored njegove majke. Međutim, Vladimir Iljič je za života, kao komunista, bio izbačen iz crkve, tako da nije bilo moguće da ga sahrane u skladu sa hrišćanskim tradicijama.
Gde je evakuisana Lenjinova mumija tokom rata?
Na samom početku Drugog svetskog rata, telo vođe je evakuisano u Tjumenj i smešteno u zgradu u kojoj danas funkcioniše Tjumenska državna poljoprivredna akademija. Kako se pričalo, vođi taj smeštaj nije prijao i telo je počelo da buđa. Akademik Zbarski je uspeo da „predmet“ spasi od te buđi i on je bezbedno vraćen u mauzolej 1947. godine.
U Mauzoleju nije pravi Lenjin
„Jedan od stručnjaka“ A.N. Kolimkov je, nakon detaljnog ispitivanja dostupnih fotografija mladog vođe i njegovog tela nakon balzamovanja, došao do zaključka da su na njima prikazani različiti ljudi.
Izneta je verzija da se zamena Vladimira Iljiča mogla dogoditi u Nemačkoj zato što nije pristao da stane na čelo državnog udara u Rusiji, zbog čega je likvidiran pa su poslali svog agenta. Ali niko ne može da pruži takve dokaze.
Lenjin je živ?
Priča se da postoji snimak napravljen na filmskoj kameri, na kojem se vidi kako Lenjinovo telo pravi pokret rukom, zatim se potpuno podiže u sarkofagu, nakon čega pada nazad. Ovaj snimak je izazvao interesovanje američkih istraživača paranormalnih pojava, koji su potvrdili njegovu autentičnost. Nakon toga, pojavile su se mnoge priče i pretpostavke da je Lenjinovo telo još dugo davalo znake života i da je noću hodao po Mauzoleju. Naravno, teško da to vredi uzimati ozbiljno.
E, tako je to kad ljudi poput Lenjina za života prave od sebe kult ličnosti.
Kažu da je i Broz Tito na samrti rekao : „ Ako jednog dana umrem sahranite me u kući cveća na rodnom Dedinju“!
Ps. Prvu fotografiju mauzoleja iz vazduha i Lenjina u mauzoleju je snimio V.Šone fotograf agencije „Gamma“
Pripremio Vlastimir Šone Ninin