Kako se vidi iz dokumenta, Jeljcin je isticao da je u „dobrim ličnim odnosima” s Leonidom Kravčukom, koji je od 1991. do 1994. bio predsednik Ukrajine. Pritom je ruski vođa ukazao na deputate Vrhovne rade s nacionalističkim pogledima. „U Vrhovnoj radi postoji grupa. To su krajnji nacionalisti, zovu se (Narodni) Ruh (Ukrajine). Imaju uticaj, ali nisu većina u parlamentu. Ruh vrši na njega (Kravčuka) ozbiljan pritisak. Ja cenim poziciju Kravčuka”, izjavio je, prema dokumentu, Jeljcin. Reči bivšeg predsednika RF u stenogramu su prevedene na engleski jezik.
„U Ukrajini je 11 miliona etničkih Rusa. Oni žive na istoku (Ukrajine), na granici s RF, Rusi su, takođe, većina na Krimu. Oni bi mogli da glasaju za prisajedinjenje Rusiji. Zbog toga i mislim da Ukrajina neće da izvede neki nagli zaokret. Nije za zapisnik: naš glavni destabilizujući faktor – to je Ukrajina”, nastavio je Jeljcin.
„Arhiv nacionalne bezbednosti” objavio je još nekoliko dokumenata iz tog vremena. Među njima su stenogram s još jednog susreta predsednika, Jeljcinovo pismo Bušu datirano 27. januara 1992, kao i dešifrovan razgovor Buša s Jegorom Gajdarom u aprilu 1992. Gajdar je tada, između ostalog, izneo mišljenje da je za rešenje svih problema između Moskve i Kijeva potrebno „mnogo vremena”, ipak „jugoslovenskog tipa (scenarija) u odnosima Rusije i Ukrajine” neće biti.
Proučivši sva dokumenta „Arhiv nacionalne bezbednosti” ističe da je u celini tema odnosa s Ukrajinom doticana praktično u svim razgovorima predstavnika rukovodstava SAD i RF. „Jeljcin nastoji da reši sporove mirnim putem i opisuje svoje odnose s predsednikom Leonidom Kučmom kao vrlo dobre. Ruski predsednik razume na kakve ... pritiske nacionalističkih grupa u parlamentu nailazi Kravčuk”, kaže se u saopštenju na sajtu organizacije. Sem toga, na jednom susretu s Bušom, Jeljcin je istakao odsustvo imperijalnih ambicija u Moskvi u odnosima s bivšim sovjetskim republikama.
55 min