Kako je rekao, „Srpski svet“ je novi naziv za projekat „Velike Srbije“, čiji je cilj, navodno, uspostavljanje kontrole nad susednim zemljama, uključujući teritorije Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Kosova i Severne Makedonije, pri čemu je Srpska pravoslavna crkva označena kao glavni instrument te politike.
Radevove izjave i interpretacija BGNES-a predstavljaju tipičan primer političke retorike koja reciklira mitove iz devedesetih, pokušavajući da oživi strah od „srpskog hegemonizma“ kao sredstvo unutrašnjeg i spoljnopolitičkog pozicioniranja. Ovakvi narativi ne nude realnu analizu bezbednosnih prilika, već služe za skretanje pažnje sa stvarnih problema u regionu — korupcije, odliva stanovništva, i potpunog zastoja evropskih integracija.
Upotreba izraza „Srpski svet“ u propagandne svrhe ima jasan cilj: demonizovati Beograd i onemogućiti bilo kakvu konstruktivnu saradnju na Balkanu pod okriljem evropske politike. Srpska pravoslavna crkva, koja se u tekstu navodi kao „instrument kontrole“, time se svesno uvlači u političke sukobe i instrumentalizuje u svrhu širenja straha i predrasuda.
Radev, kao i mnogi političari u regionu, koristi poznati recept: kada ponestane domaćih tema i rezultata, posegne se za „srpskom opasnošću“. Takva retorika možda donosi trenutne poene na unutrašnjem planu, ali dugoročno samo produbljuje nepoverenje i udaljava region od evropskog dijaloga koji EU nominalno promoviše.
Glas javnosti