Glas Javnosti

KAKO RASCEP UNUTAR NARODNE STRANE IZGLEDA : Gde vodi Jeremić, a gde Aleksić?

Politika
Autor: Glas javnosti

Pobeda aktuelnog potpredsednika Narodne stranke Miroslava Aleksića na oktobarskim izborima za šefa partije mogla bi dodatno da osnaži jedinstvo stranaka koje organizuju proteste protiv nasilja, dok bi reizbor Vuka Jeremića na funkciju predsednika vrlo verovatno odveo tu partiju još više udesno i približio je takozvanoj državotvornoj opoziciji, ocena je analitičara.

„Aleksić i Jeremić su dosad u javnosti govorili o različitim temama – Jeremić o Kosovu i međunarodnim odnosima, a Aleksić o korupciji u vlasti. Zbog toga ih birači ideološki različito doživljavaju. Takođe, Jeremić je poslednjih meseci prilično zaoštrio retoriku oko Kosova i povezanih tema, pomerajući stranku ka desnom bloku. Aleksić zato deluje kao umerenija verzija lidera i kao neko s kim će proevropska opozicija lakše naći zajednički jezik“, kaže profesor Fakulteta političkih nauka Dušan Spasojević.

Navodi da Jeremićeva struja poslednja dešavanja u stranci pokušava da predstavi kao ideološki sukob oko Kosova i stava o pristupanju Evropskoj uniji, podsećajući na Jeremićev stav da je reč o „razlikama u politici koju bi stranka trebalo da vodi, i to prvenstveno u politici u vezi sa Kosovom i Metohijom i evropskim integracijama“.


„Kandidovaću politiku usvojenu poslednjoj sednici Glavnog odbora stranke, a to znači ne samo odbacivanje ’francusko-nemačkog’ plana za nezavisnost ’Kosova’, nego i da se Narodna stranka više neće zalagati da Srbija postane članica EU ako taj plan zvanično postane deo evropskog pristupnog procesa“, poručio je Jeremić.

Prema Spasojevićevim rečima, Narodna stranka pod vođstvom Jeremića želi da bude stara Demokratska stranka Srbije iz perioda Vojislava Koštunice, pokušavaći da preuzme i deo umerenijih naprednjačkih glasača.

„Ta stranka je počela je kao evrorealistična partija, a njeno biračko telo proisteklo je iz Demokratske stranke. U prethodnom periodu bila je pozicionirana kao desno krilo proevropske opozicije, a na sličnoj poziciji Jeremić je svojevremeno bio i u DS. Moglo bi da se kaže da kod Narodne stranke i samog Jeremića postoji izvestan kontunuitet stavova, ali uz izuzetno naglašavanje određenih tema kao što su Kosovo i pitanje uvođenja sankcija Rusiji“, ukazuje Spasojević.

Neslaganje između šefa stranke i tri godine mlađeg potpredsednika postoji i po pitanju delotvornosti protesta „Srbija protiv nasilja“, kao i saradnje unutar opozicionog bloka, pa tako Aleksić navodi da u parlamentu postoji jedinstvo na nivou opozicije, zbog čega „možda neki negoduju“. Da li je među njima prepoznao i svog stranačkog lidera, može samo da se nagađa.

„Uspevamo da nađemo zajednički jezik, što je nagoveštaj i temelj buduće velike saradnje opozicionih stranaka“, naglašava Aleksić.

Jeremić, pak, smatra da smo „daleko od jedinstva neophodnog da bi protesti uspeli“.

„Sve je očiglednije da protesti nisu doneli ono čemu su se građani nadali kada su u velikom broju izašli na ulice. Nije pronađen način da se ogromna energija na ulici kanališe tako da režim bude prinuđen da ispuni bilo koji zahtev“, rekao je Jeremić.

Jeremić: Pružiti ruku i strankama desne orijentacije

Lider NS kaže da bi zato trebalo razmisliti da se „pruži ruka i onima koji do sada nisu imali prilike da učestvuju u organizaciji protesta“, što znači i strankama desne orijentacije.

„Stranke koje trenutno vode proteste same ne mogu pobediti režim i to znaju svi, pa i oni koji organizuju proteste. Ako je cilj da na sledećim izborima dobijemo koji mandat više, onda bi možda trebalo nastaviti ovim putem. Ako nam je stalo da Aleksandru Vučiću vidimo leđa, onda bi trebalo razmisliti i o uključivanju ljudi iz drugih stranaka i organizacija“, ističe Jeremić i dodaje da je Narodna stranka „most između te dve Srbije“.

„Birači ne gledaju blagonaklono na pomeranje udesno“

Spasojević napominje da je nakon poslednjih izbora Narodna stranka doživela pad podrške, tumačeći taj trend kao poruku njihovih birača da „ne gledaju baš blagonaklono na pomeranje udesno“.

„Birači vide odakle dolaze njihovi lideri, pa recimo Miloš Jovanović (Novi DSS) i Vuk Jeremić ne mogu da idu previše desno, a da pritom zadrže svoje biračko telo. Mogu malo da se pomeraju na političkom spektru, ali ne previše“, navodi naš sagovornik.

Kao jedan od uzroka unutarstranačkog sukoba u NS navodi se i pitanje saradnje sa Strankom slobode i pravde, odnosno to da Jeremić, za razliku od Aleksića, ne želi veću koaliciju.

Potpredsednica NS Marina Lipovac Tanasković objašnjava da je Narodna stranka posle prošlih izbora bila ljuta na koalicionog partnera, ali dodaje da je zajednički cilj rušenje Aleksandra Vučića.

„Ako su izbori sutra svi možemo pod istom kapom ‘Srbija protiv nasilja’, a ako su na proleće – svašta može da se desi“, ostala je nedorečena Lipovac Tanasković.

Proevropska opozicija želi umerenijeg lidera NS

Najveće pomeranje na kulturno-vrednosnoj skali Spasojević je uočio upravo kod Narodne stranke, za koju kaže da je nakon izbora 2022. godine „skrenula udesno“.

„Mislim da je donekle i ono što je Jeremić radio odlazeći previše ka desno bila politička greška koja je onda možda i u drugim strankama podstakla interesovanje da podrže nekoga ko bi bio umereniji i sa kojima bi ostatak proevropske opozicije lakše pravio dogovore, koalicije, organizovao proteste i slične stvari“, zaključuje Spasojević.

Glas javnosti/N01S

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR