Glas Javnosti

Analiza Al Jazeere: Da li su Kosovo i Srbija na ivici rata?

Politika
Autor: Glas javnosti

Eskalacija sukoba na Zapadnom Balkanu je izbegnuta, ali je verovatnoća budućeg izbijanja i dalje velika.

Naoružane srpske paravojne formacije su 24. septembra napravile zasedu na policijsku patrolu u blizini sela Banjska u severnom delu Kosova, ubivši jednog policajca. Naoružani napadači su potom pobegli u manastir u blizini granice između Kosova i Srbije, gde su policijske snage učestvovale sa njima u vatrenom obračunu. Ubijena su tri naoružana Srbina; ostali su ili uhapšeni ili su uspeli da pobegnu. Bila je to jedna od najgorih epizoda nasilja u zemlji od završetka rata na Kosovu 1999. godine.


Posle incidenta, Beograd i Priština razmenili su krivicu. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je „teror” kosovske vlade naterao srpsku manjinu u severnom delu zemlje na „ustanak”. Kosovski premijer Aljbin Kurti optužio je Srbiju da finansijski i logistički podržava grupe „organizovanog kriminala“ koje napadaju njegovu zemlju – što je Beograd negirao.


Portparol Bele kuće Džon Kirbi rekao je 29. septembra da Srbija gomila neviđen broj snaga na granici. Sa 4.500 NATO vojnika stacioniranih na Kosovu preko mirovne misije KFOR-a, pretnja vojnog obračuna sa Zapadom, kao i sa Kosovom, možda je izgledala realna. Ali dalje eskalacije nije bilo.

Posle telefonskog razgovora sa američkim državnim sekretarom Entonijem Blinkenom, Vučić je saopštio da je pozvao neke trupe da se povuku sa granice.


Incident nije izazvao oružani sukob, ali je otkrio nekoliko važnih stvarnosti. Prvo, Beograd nastavlja da koristi pitanje Kosova da skrene pažnju sa domaćih problema; drugo, Vučić možda gubi kontrolu nad svojim saveznicima Srbima na severu Kosova; i treće, zamah u pregovorima između Kosova i Srbije je izgubljen, što bi moglo da dovede do novih rasplamsavanja.

Vučićeve domaće nevolje
Tokom proteklih nekoliko meseci, srpski predsednik i vlada, u kojima dominira njegova Srpska napredna stranka, suočili su se sa rastućim nezadovoljstvom javnosti. Dve masovne pucnjave u Srbiji izazvale su nedeljne antivladine proteste.

Gnev javnosti usredsređen je na veliki bezbednosni aparat u zemlji, koji je bio bespomoćan da spreči masovnu pucnjavu u samom srcu srpske prestonice, i na Vučićeve lojalne medije koji su gajili kult bezobzirnog nasilja.


Demonstranti su tražili ostavke u ministarstvu unutrašnjih poslova, Bezbednosno-obaveštajnoj agenciji (BIA), medijskom regulatoru i dva provladina TV kanala, Pink i Hepi. Bilo je i zahteva za vanredne izbore.

Suočen sa sve većim pritiskom, Vučić je nagovestio da bi u decembru moglo biti prevremenih izbora za parlament i lokalna veća.

Incident na Kosovu bio je dobrodošla smetnja za predsednika. Prebacivanje domaćeg razgovora na nevolju Srba na severu Kosova i savijanje mišića je njegova zaštitni znak strategije političkog opstanka. Nije to bio prvi put da je proizveo privid da ide u rat da zaštiti Srbe. Šanse su da neće biti ni poslednji.


Suočavanje sa Prištinom zaista nosi veliki politički kapital u Srbiji. Gung-ho retorika u srpskim nacionalističkim medijima gura Srbiju da napadne i „ponovno osvoji“ Kosovo. Neki u srpskom društvu uživaju u ovoj ideji, posebno jer smatraju da je Zapad u padu, dok Beograd – navodno – uživa podršku supersila poput Rusije i Kine.

Beograd gubi kontrolu nad opunomoćenicima kosovskih Srba
Dok je na unutrašnjem planu eskalacija možda pomogla Vučiću da poboljša svoje političko bogatstvo, njegov nadzor nad politikom regiona u kojem dominiraju Srbi na severu Kosova može biti u opasnosti.

Tokom godina, predsednik Srbije je uspeo da preuzme kontrolu nad lokalnim rukovodstvom koje je navodno povezano sa švercom i organizovanim kriminalom. Politika Srpske liste (Srpska lista, SL), glavne stranke u četiri severne opštine u kojima su Srbi većina – Mitrovici, Zvečanu (gde se nalazi Banjska), Leposaviću i Zubinom Potoku – u velikoj meri je u skladu sa Beogradom.

Ali u petak je zamenik lidera SL Milan Radoičić, koji je sankcionisan od strane SAD i koji je tražen na Kosovu, prihvatio odgovornost za sukob, tvrdeći da Beograd nema nikakve veze sa tim.


Ako je to tačno, to bi impliciralo da Vučić ne može da kontroliše svoje saveznike na terenu, što, naravno, dovodi u pitanje politiku EU da se oslanja na predsednika Srbije da drži situaciju na Kosovu pod kontrolom.

Radoičićevo priznanje je moglo biti i pod pritiskom Beograda: Vučić je tražio od svojih lokalnih srpskih poslušnika da priznaju grešku i da ga oslobode neke odgovornosti.

Međutim, Kurti i kosovski ministar unutrašnjih poslova Dželal Svekla – koji su prvobitno prikazali snimak Radoičićevog prisustva u manastiru tokom sukoba – istakli su da je teško naoružanje i uniforme napadača umešanih u incident mogla da obezbedi samo srpska vojska.

Bilo kako bilo, reputaciji Beograda je naneta šteta. Sa sigurnošću se može pretpostaviti da je odnos između Vučića i srpskih paravojnih formacija, lidera i nacionalističkih grupa na severu Kosova sve teži. U najgorem slučaju, ovo bi moglo dovesti do nepredvidivijih akcija rukovodstva kosovskih Srba.


Crni izgledi za pregovore
Posle sve galame oko domaće potrošnje, Vučić je morao da deeskalira, jer se našao u teškoj situaciji. Pucnjava u Banjskoj učinila ga je da izgleda kao da je kvaritelj napora Zapada da pronađe rešenje spora sa Kosovom. To bi mogla da bude loša vest za njega, jer da je on problem, a ne rešenje, nema razloga da ga Zapad umanjuje po drugim ključnim pitanjima, kao što je nevoljnost Srbije da se pridruži sankcijama Rusiji.


Prethodno su EU i SAD okrivile Kurtija da je tvrdoglav i sabotira takozvane razgovore o normalizaciji koje je vodio visoki predstavnik EU za spoljnu i bezbednosnu politiku Žozep Borel. Brisel je čak primenio neke sankcije protiv Prištine. Sada se, međutim, Srbija pojavljuje kao krivac.

Kurti je, naravno, iskoristio priliku da povede ovu tačku dalje. On je svakodnevno na društvenim mrežama razotkrivao malverzacije Beograda. Domaći, na Kosovu, on je udvostručio narativ da se zalaže za zakon i red – kao i za održavanje suvereniteta zemlje na severu. Čini se da je incident – iako je podigao mračne izglede za nasilje na severu – išao u korist Prištine.


Ovakvo stanje stvari komplikuje napore Zapada da se založi za rešavanje kosovskog pitanja. Plan je jasan i tako je od 2013: de fakto priznanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije u zamenu za samoupravu za srpsku manjinu u okviru Zajednice srpskih opština (ZSO).

Ali poslednja runda razgovora između lidera u Briselu nije dovela do nikuda i okvirni sporazumi postignuti u februaru-martu ostaju nepotpisani. Kosovo prvo želi priznanje. Srbija bi radije da ASM uradi kao prvi korak.


Da bi prekinule ćorsokak, EU i SAD će verovatno morati da udvostruče svoje diplomatske napore da obezbede kompromis. Ali od leta 2022. godine, ponavljajuće krize poput one oko manastira Banjske bacile su ključ na posao. Po izgledu, put napred će biti podjednako ako ne i zastrašujući; biće više budućih rasplamsavanja i tenzija na tom putu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR