Glas Javnosti


"Ostajem pri onome što sam govorio od početka": Milo Lompar o studentskoj listi, Vučiću i Radovanu Karadžiću

Politika
Autor: Glas javnosti

Milo Lompar, univerzitetski profesor i istoričar književnosti, pominje se kao jedan od mogućih kandidata na studentskoj izbornoj listi, a u intervjuu za Novu govori da li je dobio takvu ponudu i koga bi on predložio da bude deo takve liste.

Lompar za Novu S odgovara i na pitanja da li se kaje što je bio na promociji knjige Radovana Karadžića, da li je njemu i Ratku Mladiću mesto u Hagu, kao i šta je radio na sastanku sa članovima Narodnih patrola.

Priča se da ste Vi prvi na studentskoj listi za vanredne izbore. Da li ste prihvatili ponudu studenata da budete na njihovoj listi? 

Ostajem pri onome što sam govorio od početka studentskog protesta: stojim na raspolaganju i nemam ličnih ambicija. Danas piše da je ovakav izbor – smešan. Marko Aurelije kaže: Ne brini zbog mišljenja ljudi na koje ne bi želeo da ličiš.

Da možete Vi da odlučujete, i da od Vas zatraže savet za kandidate, koga biste predložili da bude na studentskoj listi?

Trebalo bi da bude jednak broj kandidata nacionalne i građanske orijentacije na listi. Uključio bih akademske ljude koji su bliski strankama koje nisu bile deo vladajućeg režima: od 2012. godine. Možda bi se tako stvorila sinergija studentskih i opozicionih dejstava. I nastala samo jedna lista protiv režima.

Priča se da su na ovoj listi i rektor Vladan Đokić i Alek Kavčić. Kakvo je Vaše mišljenje o njima?

Obojicu sam video jednom u životu. Malo da bih imao određeno mišljenje.

Kada je u pitanju borba studenata, protesti i blokade, šta su, po Vašem mišljenju, studenti promenili u ovoj borbi, koja traje skoro godinu dana? Imate li neki predlog, mišljenje, kako bi borba trebalo da se nastavi?

Izdržali su strahovit pritisak sa različitih strana. Nisu se borili za sebe nego za opšte dobro. Pokazali privrženost svojoj zemlji. Naznačili važnost zakonitosti i demokratije. Izneli razuman zahtev za izborima. Broje im se greške. Ko ih nema? Uvek sam bio za nenasilan otpor i minimum rizika. Poštujem svaki njihov izbor.

U proteklih nekoliko meseci, situacija u prosveti je, čini se, nikad teža, a brojni fakulteti su na ivici opstanka. Da li ih je vlast namerno dovela u to stanje? Zašto?

Vlast od zemlje pravi koloniju. Za to nije neophodan univerzitet. Nisu potrebne ni srednje škole, a možda ni škole uopšte. Samo fizička radna snaga, spektakli i kockarnice. I, naravno, svi mediji pod njenom kontrolom.

Verujete li da će Aleksandar Vučić morati da raspiše izbore mnogo pre nego što je planirao? Kada će to učiniti? Zašto ih još nije raspisao?

Za sada ima podršku stranih činilaca: EU, Rusije i SAD, jer, servisira njihove, a ne naše interese. Opozicija mu omogućava privid legitimiteta, jer nije napustila Skupštinu. Raspisaće ih, ako ga bunt naroda natera ili ako protesti utihnu i oceni da može pobediti na uobičajeno neregularan način.

Važite za desnu struju studentskog pokreta. Da li sebe smatrate desničarem?

Moja politička orijentacija je oduvek ista – liberalni nacionalizam. Kao relativna ravnoteža između individualnog izbora i duha zajednice, odnosno duhovne situacije vremena i tradicijskih zasada. To ima svoja teorijska obrazloženja: Jael Tamir, Kaj Nilsen, Slobodan Divjak. U našoj političkoj praksi takođe. Davnoj: Svetozar Miletić, Vladimir Jovanović, Jovan Ristić, Ljubomir Stojanović. Skorašnjoj: Nikola Milošević, Kosta Čavoški, Vojislav Koštunica. Imali smo desničarskih diktatura i državnih udara u istoriji, ali samo jedan totalitarizam: levičarski.

Zamera Vam se što ste bili na promociji knjige Radovana Karadžića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog i zbog genocida u Srebrenici. Da li ste se pokajali zbog toga?

Bilo je ljudi koji su mi sugerisali da možda nije zgodan trenutak da se objavi knjiga stihova Radovana Karadžića. Ali, trenutak i konjuktura su značajni za političare i trgovce. Za intelektualca je presudan otpor koji pruža tabuizaciji javne svesti: i on je uvek aktuelan ili uopšte ne postoji. Samo malo izmicanje, usled straha ili koristi, poništava istinu intelektualca kao istinu otpora. U Berlinu je odbranjen doktorat da Jasenovac nije bio genocid. Kod nas ne smete ni pomisliti da dovedete u pitanje karakter i broj pobijenih u ratnom zločinu u Srebrenici. Tako se oblikuje politika krivice.

Objavljene su Vaše slike sa predstavnicima Narodnih patrola, koji su jurili migrante, obezbeđivali mural Ratku Mladiću, napadali opozicionare, među kojima je i Savo Manojlović… Zašto ste se sastali sa njima?
 
Nije dobro sužavati stvarnost. Treba početi od toga da je Informer, objavljujući fotografiju grupe ljudi, prekršio član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja zabranjuje prisluškivanje bez zakonskog osnova. Niko od tolikih osoba koji brinu o ljudskim pravima kod nas nije zbog toga reagovao. Nije bio nikakav tajni sastanak, jer je susret o kom je reč bio u osam uveče u Skadarliji. Tu ima puno ljudi. Sa mnom su bili Dejan Mirović, članovi grupe Beogradski sindikat, nekoliko studenata koje sam upoznao kada su me pozvali da održim govor na vidovdanskom protestu i nekoliko članova Narodnih patrola. Dakle – širi skup ljudi. Sutradan je Informer objavio fotografiju iz Madere na kojoj sam bio sa dr Dugalićem, Dejanom Mirovićem i Nemanjom Vidićem. To pokazuje da je reč o propagandnoj kampanji režima. Kao privatno lice, sastajem se sa različitim ljudima. Ukoliko je to rizično sa stanovišta propagande koja se vodi protiv mene, prihvatam rizik svojih izbora. Mogu biti odgovoran, međutim, samo za svoje reči i postupke. Kao i ljudi koji razgovaraju sa mnom.

Smatrate li da je Karadžiću i Mladiću mesto u Hagu?

Haški tribunal je višestruko problematičan i izrazito pristrasan u korist hrvatskih i muslimanskih učesnika rata u Bosni i Hercegovini, kao i u slučaju nezakonitog bombardovanja Srbije 1999. godine. On je tako zamišljen. To ne znači da nema višestruke srpske odgovornosti za ratne zločine. Da je ima, i da zbog nje srpski intelektualac mora osećati stid, napisao sam još u Duhu samoporicanja, 2011. godine. Jaspers je, 20 godina posle Nirnberškog procesa, doveo u sumnju neke aspekte njegove valjanosti. Ima 17 godina od kako je Radovan Karadžić u zatvoru. Kod nas nastaje medijska osuda kada se objave njegovi stihovi napisani i štampani pre bilo kakve njegove političke aktivnosti. Zašto? Da bi se – pod lažnom moralnom zavesom – stvorio tabu u javnoj svesti. Čemu to vodi? Cenzuri javne svesti. Šta ona priprema? Odsustvo javne reakcije na višestruko osporavanje srpske suverenosti (Republika Srpska) u BiH.

Glas javnosti/N07S

Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR