Zapadna Evropa tiho ćuti o mrtvom, a živom Hitleru. Rusi javno hvale Staljina, a ima i zašto.
Ličnost Josifa Viserionoviča Staljina je posebna disciplina na olimpijadi ostarelih majstora polemike. Među istoričarima, političarima i demagozima Josif Visarionovič važi za „ veliku foru“. Staljin je obeležio dvadeseti vek.
Sto godina ere Staljina je „ prohujalo sa košavom“ a Rusi ga vole više nego ikad. Za dva dana života sa Staljinom, Rusi dva dana oru zemlju crnicu, a usput, uzimaju Holivud sa Njujorkom!
Šta Njujork ? Pa Njujork bi bio ruski. Holivudom bi Ameri platili sva zla koja su naneli svetu širom zemaljske kugle. Plus, naredili bi „Nobelovskom komitetu“, kojim vladaju, da Staljinu posmrtno dodele Nobelovu nagradu i da mu pored „Kipa slobode“ u Njujorku postave isti takav, ni slučajno manji!
Pitate se zašto Staljinu „Nobelova nagrada“?
A zašto su Baraku Obami dodelili nagradu za mir? Šta je to Obama učinio bez dana radnog staža u Vašingtonu, osim što je obećao mir u svetu i odmah sve slagao. Kakav mir, kakvi bakrači.
IZVOR: Ustupljena fotografija / Staljin na Crvenom trgu
Zašto su Gorbačova nagradili „Nobelom za mir“, čoveka koji je uništio SSSR i izazvao mnogo građanskih ratova i mnogo prolivene krvi. Izmislio „Perestrojku- Katastrojku"!
Staljin je makar spasao svet od Hitlera. Staljin je od SSSR, posle Oktobarske revolucije i svetskog rata, napravio svetsku super državu o čemu će biti reči u ovom tekstu. Staljin nije gubitnik!
Dakle, proglašavamo Staljina za Nobelovca!
Vladar ili dželat
Da li je bio ljubazan vladar ili okrutni dželat, naslednik Lenjinovih ideja ili izdajnik revolucije? Briljantan strateg ili samo srećnik? Ovim raspravama je dodata i jedna podjednako zanimljiva stvar – veoma tačno predviđanje događaja koi slede u Evropi i SSSR-u.
Neverovatno, ali i Adolf Hitler nije mnogo grešio u svoim predviđanjima. Čitajte proročanstva Staljina i Hitlera da bi jasnije shvatili šta se trenutno dešava u Evropi i što je najgore – šta nas čeka u bliskoj budućnosti!
U drugoj polovini svog života, Josif Visarionovič je počeo da daje izjave o svojoj budućnosti, budućnosti zemlje i sveta. To bi se moglo pripisati običnom gunđanju starca, ali to je fenomen: sva predviđanja su se ostvarila!
Uloga Aleksandre Kolontaj
Godine 1939. u Kremlj je pozvana ambasadorka SSSR-a u Skandinaviji Aleksandra Kolontaj. Staljin je sa njom vodio dug razgovor, a utisci su bili toliko živi, za ženu diplomatu, da je ceo razgovor detaljno zapisala u svoj dnevnik.
Kolontaj je poznata kao veliki Staljinov obožavalac. Diplomata je tvrdila da je Staljin apsolutno uveren da će rat sa Finskom biti neizbežan i da računa na njen diplomatski talenat kako ne bi dodatno zaoštravao situaciju, iako će rat biti brz.
IZVOR: Ustupljena fotografija / Staljin Vidoviti
PS. Prve informacije da Finska pravi "Finsku mažino liniju" na granici sa Rusijom su stigle krajem 1935-e godine. Hitler je već počeo pripreme za veliki svetski rat, a "Finska je bila na spisku" Hitlerovih sledbenika. Napomenimo da je tad granica sa Finskom išla neposredno pored Lenjingrada. Posle rata je granica pomerena nekih sto kilometara, kod grada Viborg.
Ubrzo je država sovjeta započela rat sa Finskom oko Karelije, koji nije trajao dugo - samo nekoliko meseci.
Josif Visarionovič je pomenuo i Hitlera, rekavši da čeka njegovu invaziju na Sovjetski Savez. Predskazanje o Hitleru je i tada delovalo kao apsurdna paranoja, jer je Nemačka bila savezničkim paktom povezana sa SSSR-om, a već se borila na Zapadnom frontu, ne pokazujući interesovanje za istočni pravac. Ipak, procena Staljina se pokazala tačnom.
U to vreme je malo ko od njegovih savremenika to shvatao. O tome se šapatom govorilo u privatnim razgovorima u dugim šetnjama oko Kremlja i beleškama čuvanim u boljševičkim dugačkim gaćama. Tek posle smrti vođe bilo je moguće uporediti činjenice i "čuditi se takvim slučajnostima“.
Kolontaj je opisala ova predviđanja kao nešto neverovatno, a njene beleške su postale veoma vredan izvor za pravilne ocene lika i dela Josifa Visarionoviča Staljina. Potpisnik ovog teksta je imao priliku da u domu za ostarele radnike CK KPSS u Peredelkinu (nedaleko od letnje rezidencije Ruskog Patrijarha ) fotografiše sekretaricu ambasadorke Aleksandre Kolointaj koja je lično prekucavala beleške koje sad čitate. Istinitost razgovora potvrđuje novinar "Figaro Magazina" Viktor Lupan. Tekst o citatima ambasadorke Kolontaj je objavljen u "Figaru" zbog čega se urednik Glasa Javnosti hvali sledbenicima Josifa Staljina.
Staljin bio na putu da postane Jesenjin
U teškim trenucima borbe sa oportunistima Lava Trockog i lukavog Adolfa Hitlera pisao je i pesme, gde je opisao svoje stanje i očekivanja od budućnosti.
U jednoj od pronađenih pesama, Staljin se žalio da je razumeo svoju ulogu i svrhu svoje borbe za očuvanje SSSR-a.
Život je instrument u rukama višeg oblika vladanja, što mu u isto vreme daje ogromnu moć nad milionima ljudskih života, ali je istovremeno i samom vođi postavio mnoga pitanja o njegovoj stvarnoj ulozi u životu.
Njegovi tekstovi su prožeti filozofijom i osvrtom unazad, razmišljanjima o sudbini i proviđenju.
Smrt je zadesila i Staljina
Godine 1949. je pisao da mu nije preostalo dugo, da je osetio približavanje sudbine, koja bi trebalo da ga odnese, bog zna gde, po želji sujetnih rukovodećih sila. Izgradio je jaku državu i pobedio u ratu, i tu se završava njegova istorijska uloga, kako je pisao u svojim delima.
Četiri godine nakon ovih redova, Staljin je umro, a pesme su pronađene u njegovoj ličnoj arhivi. Ljudi su primetili da je šef države prilično skromno ocenio svoje mesto u istoriji, videći u tome svojevrsni zanat u kome je on samo oruđe u ciklusu istorije koji se neprestano ponavlja.
Pred kraj svoje vladavine, i pored svega dobrog što je učinio, znao je da sećanje na uspeh neće dugo trajati. Govorio je da će se prljavština navući na njegov grob.
U početku niko nije obraćao pažnju na te misli, okrivljujući za sve reči starčevu skromnost.
Šta sada možemo da vidimo Vi i ja, poštovani čitaoci?
Posle smrti oca naroda, njegov grob je bio posut cvećem, a njegovo telo je ponosno zauzelo mesto u mauzoleju. Ali.... Prošlo je samo nekoliko godina, a graditelj najjače sile sveta i pobednik rata sa Hitlerom i Hitler-Evropom nikome nije bio potreban.
Na vlast su došli karijeristi, kojima se Staljin i njegova politika nisu dopadali. Brzo su zaboravili kako su mu lizali "ostatke debelig creva" dok su tajno, sa imenom Staljina na ustima, indoktrinirali mase i ... Staljinova uloga u istoriji više nije toliko značajna.
Generalno, učinio je mnogo više lošeg nego dobrog.
Staljina su proglasili ubicom i krivcem za gotovo sve nedaće u zemlji, i stavili u rang sa Hitlerom. Njegovo delo ne samo da nije poštovano, već je ispljuvano ! Predviđanje Staljina se ostvarilo.
Cionisti osvajaju vlast
Za Rusiju je Generalisimus takođe predvideo pesimistički ishod. Prema njegovim rečima, narod i rusku zemlju čekaju mnoga iskušenja: vlast će biti u rukama neprijatelja koji će uništiti socijalizam i delovaće u interesu drugih, tačnije u interesu svetskog cionizma.
Iskreno govoreći, Staljin nije bio originalan u ovim predviđanjima. Mnogi starci su o tome govorili i pre njega, ali ponavljanje samo potvrđuje pravila.
Svetski cionizam će pre ili kasnije zarobiti svetske elite, rekao je Staljin. Rusija će postati žrtva intriga, pa će rukovodstvo oslabiti i profitiraće neki ljudi samo od pljuvanja na slavu svojih predaka. Prodaće ono što su preci stvorili. Nek traje koliko traje!
Država će propasti, narodna imovina će preći u ruke nekolicine bogataša koji iza kulisa deluju u interesu sveta. Da li vas ovo podseća na nešto ? Perestrojka, 90-te, predatorska privatizacija, ratovi na Kavkazu i u Čečeniji...Traktorista Gorbačov i puritanka Raisa, pijanac Jelcin i ćerka milijaderka Tatjana, jevrejski oligarsi i naglo obogaćeni banditi sa Kavkaza...
U Staljinovo vreme, čak ni najhrabriji kontrarevolucionari nisu mogli da razmišljaju o tome.
Postoji i pozitivna strana.
Ljudi će gravitirati ka Rusiji, izazivajući stvaranje nove unije - koja će postati glavni antagonista u borbi protiv zla i degradacije. Nova Rusija, pod vođstvom nekog vođe, jačeg čak i od Staljina, moći će da oslobodi svet pretvoren u koncentracioni logor.
Da li je to Veliki Vladimir Putin- novi Staljin!?
Josif Visarionovič je sve ovo rekao mnogo pre svoje smrti!
Civilizacije se rađaju i umiru
Važno je napomenuti da su savremeni istoričari otkrili činjenicu cikličnog uspona i pada moći država. Svaki narod ima svoje zlatno i mračno doba, tokom kojih nacije dostižu vrhunac moći i apsolutnu pustoš. Stari Egipat, Rim, Napoleon, Austrougarska...
Tako stručnjaci smatraju da je prva polovina 21. veka za Rusiju vreme u kome će zemlja dočekati zoru i pokazati svetu ko je lider.
U zapadnoj Evropi, naprotiv, nastupa period recesije, degradacije i nazadovanja, koje izazivaju nacionalne elite koje su na platnom spisku nekog uticajnijeg.
Nekome se može učiniti da je ovo što je gore napisano zaverenička glupost. Glupost je i diktatorska svadba, samo je zapadna civilizacija - kelke šoz dobro! Demokratija po svaku cenu i demokratija nema alternativu! Vidi bogati, nema alternativu. Pa to su govorili i komunisti i u čemu je razlika?
Komunizam i diktatura nisu znali za homoseksualce, travestite, nevladine, a vladine organizacije, nisu znali za vladavinu birokratije, trulu buržoaziju i privatne fakultete, a naročito za Holivud i Si-En- En.
Svako može da veruje ili ne, ali ne možete da odolite činjenicama.
Gore navedeno proizilazi iz pretpostavki i priča samog Staljina, onako kako je pronađeno u njegovim arhivama ili opisano od očevidaca.
Mnogo toga što je predvideo za 20. vek se očigledno ostvarilo tako da je nemoguće dvostruko tumačenje.
Ono što nam sprema sadašnjost i budućnost i ono što vidimo svojim očima je argument samo za pametne ljude. Svet počiva na jakim ljudima a ostatak je samo broj.
Pametni ljudi će iz ovog izvući zaključke.
U sledećem nastavku pričamo novu priču o Staljinu i donosimo malo poznate činjenice o kojima će tek biti reči, čak i na fakultetima koji školuju "školovane debile".