Masonske organizacije mogu da imaju najlepša imena, mogu da proglase najhumanije i najhumanije ciljeve, ali prava suština masonerije je uvek ista.
Hrišćanstvo i druge religije nisu same deo masonerije. One služe kao masovna baza za regrutovanje masonskog osoblja, ali se to ne odnosi na judaizam.
Prema jevrejskom planu, goji-masoni treba da igraju među neupućenim laicima ulogu nevidljivih ideoloških vođa koji, neprimećeni od drugih goja, treba postepeno da oblikuju svoju svest i javno mnjenje u povoljnom pravcu.
Masoni mogu da učestvuju u organizacijama koje se razlikuju po nazivu i deklarisanim principima. Često se koriste akcije kao što su, na primer, društva za borbu protiv pijanstva i i mnogo toga što zvuči plemenito - po imenu.
IZVOR: Ustupljena fotografija / Mason Berezovski
Neke od ovih organizacija mogu biti otvorene, neke tajne, ali stvarne aktivnosti masona su uvek tajne, skrivene i nikada ne odgovaraju njihovim deklaracijama.
Jedan od osnovnih principa masonerije je princip "nevidljivih nadređenih", kojima svaki mason polaže zakletvu na bespogovornu poslušnost. To jest, masoni bilo kog nivoa nikada u potpunosti ne znaju svoje mesto u masonskoj hijerarhiji. Oni znaju samo ono što je ispod njihovog nivoa. Zidari viših stepena mogu učestvovati u ložama nižih stepena, ali ne i obrnuto. U zavisnosti od lokalnih karakteristika, postoji veliki izbor nacionalnih oblika masonerije. U određenim oblicima, nazivi masonskih stepenica (stepeni) mogu varirati i struktura piramide može biti skraćena.
U prvim fazama masonerije se ne radi ništa posebno strašno. Masonu početniku sve priče o masonskim zločinima i masonskom satanizmu izgledaju kao bajke. "Niži" masoni nemaju pojma o punoj strukturi masonske piramide, a čini im se da igraju svoju i plemenitu ulogu. Dobronamerne budale nižih stepena traže demokratiju, slobodu, jednakost , bratstvo i slične primere u masoneriji. Ali, šta god da traže, oni nesvesno rade za judokratiju.
Slobodno zidarstvo ima mnogo simbola, ali postoje dva glavna.
Opšti simbol svetske masonerije je petougaona zvezda (pentagram) a veliki državni pečat Svetske masonerije je šestougaona zvezda sa brojevima 6 na svakom zraku ove zvezde.
Masoni sebe smatraju elitom, a sve neupućene – bagrom i gomilom, a sami su uvek prosti i prevareni ljudi. Dok se kreću nagore po piramidi, znanje koje im se daje na sledećem nivou često je suprotno od onoga što im je dato na dnu. Tako su masoni uvek u stanju lažnog znanja, u
stanju budala. Za visoke nivoe masonerije, svi masoni nižeg ranga su gomila, ali za još više nivoe oni sami su ista gomila budala. Tako vlada gazda – uz pomoć beskrajnih laži, obmana i nasilja, čak i prema svojim lakejima. 90% masona nema pojma o planovima svojih viših lidera.
Naravno, ne treba pojednostavljivati situaciju, ona je složenija. Nije sve što su izmislili masoni obmana. U niže stepene masonerije spadaju i normalni ljudi, koji teže da ostvare svoje ideje. Dobru ideju o ljudskim pravima izmislili su masoni, ali to ih ne čini lošim. Sada ta ljudska prava pokušavaju da ga iskoriste za mešanje u unutrašnje stvari drugih država.
Naravno, ideja o ljudskim pravima u svom sadašnjem obliku je nedovoljna i polovična. Ideja ljudskih prava se uvek mora kombinovati sa idejom ljudske odgovornosti. Nema i ne treba da bude prava bez odgovornosti. Ali kako se dižu na masonski nivo, masoni postaju sve više zamazani zločinima.
Ruske masonske tajne su čuvane tako pouzdano i da nije došlo do Drugog svetskog rata, najverovatnije do sada ne bismo ništa znali.
Činjenica je da je arhivu masonskih loža (a ruske lože bile ogranci zapadnih) i raznih tajnih organizacija i obaveštajnih službi , Hitler zauzeo tokom okupacije Evrope. Posle sovjetske pobede završili su u rukama Crvene armije. Kao trofej su odneti u Moskvu, gde su do 1991-e godine držani u strogoj tajnosti. Arhive su korišćene , pre svega , kao operativni materijal za KGB.
IZVOR: Ustupljena fotografija / Moskovski masoni
Desetine, stotine hiljada slučajeva , od sredine 18. veka do 1939. godine, a u njima – zapisnici sa sastanaka masonskih loža, dokumenta, cirkularna pisma i uputstva, finansijski izveštaji i prepiska, koji omogućavaju da se sa potpunom sigurnošću govori o zločinačkoj, zavereničkoj
prirodi ove tajne organizacije, koja kao glavni cilj postavlja postizanje političkog uticaja i dominacije mračnih, zakulisnih snaga.
Za razliku od zapadnog masonstva, koje je igralo ulogu zakulisnog, ideološkog i političkog lobija, rusko masonstvo je imalo svoje karakteristične karakteristike. Zadržavši sve odlike zakulisnog lobija, ruska masonerija je, zbog zavisnosti od stranih masonskih redova, bila koncentracija pojedinaca lišenih nacionalne svesti, često otvoreno antiruske orijentacije. Za mnoge od njih je masonerija bila oblik rusofobije – mržnje prema ruskom narodu, njegovim tradicijama, običajima i idealima, gaženju nacionalnih interesa Rusije. U masoneriji, ruska inteligencija se otuđila od ruskog naroda, otišla od njega u ilegalu, izmišljajući razne projekte i kombinacije za „uređenje“ Rusije na zapadni način.
Glavno je, naravno, bilo to što je ruska masonerija, počev od 18. veka, uvek bila samo ogranak masonskih redova Zapadne Evrope, pažljivo prateći sva uputstva svojih vođa. Čak i u onim kratkim trenucima ,kada je dobila relativnu autonomiju, unutrašnji život ruske masonerije bio je potpuno kontrolisan od stranih centara. O tome nepobitno svedoči prepiska ruskih masona sa njihovim vođama iz inostranstva, kao i izveštaji o radovima koji se izvode. Iz inostranstva ruski masoni dobijaju uputstva i cirkularna pisma iz kojih se jasno vidi kakav stav treba da zauzmu braća Rusi.
Autoritet stranih masonskih vođa među ruskim masonima bio je veoma visok, često mnogo veći od autoriteta legitimnih ruskih vlasti. Mnogo puta u svojoj istoriji su ruski masoni ulazili u tajnu zaveru sa svojom stranom braćom da bi sproveli liniju koja je na njihovom jeziku nazvana „velika masonska istina“!
Ruska braća masoni nisu bila nimalo postiđena činjenicom da su u suštini bili agenti stranih vlada i da su, izvršavajući uputstva stranih centara, potkopavali nacionalne interese Rusije.
Istorija masonerije u Rusiji je istorija zavere protiv Rusije.
Arhivski podaci ukazuju da praktično nema događaja značajnog za Rusiju u kome masonski redovi nisu igrali posebnu, uvek negativnu ulogu za nju. Masonstvo je bilo glavni oblik nevidljive duhovne okupacije Rusije, oblik sprovođenja antiruskih impulsa Zapada. U odnosu na državu Rusiju, aktivnosti masonskih redova su bile čisto konspirativne prirode, jer su podrazumevale tajne akcije koje nisu odgovarale nacionalnim interesima Rusije i doprinosile njenom slabljenju, porazima u ratovima i rušenju nacionalnih ideala, tradicije i običaja.
U stvari, „rad“ masonskih loža se odvijao uporedo sa subverzivnim aktivnostima stranih obaveštajnih službi, često ispreplitani sa njima. Mnogo je poznatih slučajeva kada su članovi masonskih loža i strani obaveštajci delovali kao jedna osoba. Inače, strane obaveštajne službe su masone uvek smatrale rezervom za regrutovanje kadrova u borbi protiv Rusije. Sami masoni su uvek pokušavali da svoju zločinačku zajednicu predstave kao ideološku organizaciju. Međutim, u mentalnom rasuđivanju masona nije postojala nikakva pozitivna ideja, već samo satanska žeđ za dominacijom nad drugim ljudima.
Cilj masona je uspostavljanje svetskog poretka u kome će igrati dominantnu ulogu.
Ideologija masonerije je ideologija izabranosti, koja pretpostavlja dominaciju nad čovečanstvom.
Metod masona je da korumpiraju, zaglupljuju i osvajaju.
Za uspostavljanje Novog svetskog poretka, masonske vlasti formiraju tajnu Svetsku vladu, koja je u različito vreme postojala sa različitim maskama, uvek pod kontrolom jevrejskih vođa. U 18. - 20. veku je masonstvo stalno migrirao iz Engleske u Rotšildovu Nemačku, a odatle u
Francusku, preselivši se u 20. veku u SAD. Danas su radna tela ove vlade Upravno telo Svetske jevrejske masonske lože «Bnai Brič» , Savet za spoljne odnose, Trilateralna komisija, Bilderberg klub, Svetska banka i nekoliko drugih organizacija.
Ruska crkva je uvek osuđivala masoneriju, smatrajući je manifestacijom satanizma. Ako su na nižim nivoima inicijacije ponekad bili religiozni ljudi, onda su masoni najviših stepena bili militantni ateisti i neprijatelji crkve. Uništenje Crkve smatrano je jednim od glavnih ciljeva masonerije kao ideološke organizacije. Belgijski slobodni zidar Fleri je 1881. napisao: "Njegovo carstvo je gotovo! Bog nije potreban“. Drugi visokorangirani mason je 1912. izjavio: „...dok ne demontiramo crkve, ne možemo da radimo produktivno niti da izgradimo bilo šta trajno“. „Predstoji rat“, ponovio mu je drugi mason 1913. godine, „koji moramo nastaviti do pobede ili do smrti, – ovo je rat protiv večnih neprijatelja masonerije, rat protiv svih dogmi, svih crkava“. „Da se setimo“, ponavljali su drugi masoni za njim, „da su hrišćanstvo i masonerija apsolutno nekompatibilni, i stoga pripadati jednom znači raskinuti s drugim. Za masone trougao sa okom đavola zamenjuje krst, a loža je hram Božiji.
Masonstvo se odreklo svega što daje hranu nacionalnom životu društva, čitavog složenog životnog sistema povezanog sa pojmovima Otadžbine i Pravoslavlja. Masonstvo se daljilo se od ruskih verskih, državnih, klasnih tradicija i pokušava da ih zameni nekim kosmopolitskim apstrakcijama. Masoni su nastojali ne samo da unište Rusku crkvu i rusku državu, već i da duhovno obnove ruski narod, čineći ga kosmopolitom.
U svojoj osnovi, masonske lože su služile su kao pokriće za tajne aktivnosti duboko konspirativnih tajnih jevrejskih sekti rasne superiornosti, čije je aktiviranje od druge polovine 18. veka bilo povezano, posebno, sa aktivnostima bankara Rotšilda.
Obredna, simbolička strana masonerije imala je srž jevrejskih verovanja, stvaranje izuzetno dobrih uslova za svoju egzistenciju na štetu svih tuđinaca (goja).
Iza zamršenosti jevrejskih formula nije bilo želje za razumevanje Svetog Duha, već, naprotiv, bežanjem od njega ka oblicima života koji podrazumeva uživanje u zemaljskim zadovoljstvima i traženje koristi za sebe po svaku cenu na račun drugih ljudi. Pravoslavne vrline su odbačene na najdemonstrativniji način. Tako je 1936. godine u jednoj od loža Velikog Orijenta Francuske napravljen izveštaj - „Da li je pošteno odgovarati dobrom na zlo?“ Odgovor je – nepravedno. Na zlo se mora odgovoriti zlom. Za masona je zlo sve ono što je u suprotnosti sa njegovim interesima. Otuda i borba protiv čitavog čovečanstva.
Počevši od 19. veka, masonske organizacije su postale masovni politički pokret uzajamne pomoći za nemoralne ljude koji su delili svet na prijatelje i neprijatelje. Sa svojim ljudima možete da radite šta god želite, ali treba da manipulišete ljudima drugih i da ih vešto vodite iza kulisa. Svaki stranac koji se usuđuje da posegne na naš interes podleže nevidljivom pritisku, i protiv njega je dozvoljena upotreba bilo kakvih metoda – maltretiranja, klevete, moralnog i fizičkog ubistva.
Najtipičniji primer primarne masonske organizacije su takozvani Rotari i Lion klubovi - udruženja izabranih za međusobnu pomoć i podršku u jednoj ili drugoj oblasti života. Osoba koja je ušla u krug određene grupe „prijatelja“ dobija mnogo prednosti i svakodnevnu pomoć svojih kolega. Istina, i njegova braća od njega zahtevaju stalnu podršku i učešće u organizaciji i izvršenju naređenja koja dolaze odozgo.
Po prvi put u posleratnoj istoriji, akademik S.J je otvoreno govorio o ulozi Zemlje zaveta – Britanije u organizovanju svetskih ratova. Sergej Glazev u članku „Iznad ponora u lažima” kaže:
„Proces promene svetskih ekonomskih struktura dešava se jednom u veku i praćen je socijalnim revolucijama i svetskim ratovima, koji posreduju u promeni institucija za regulisanje ekonomske reprodukcije je želja vladajuće elite dominantne zemlje da održi globalnu hegemoniju uoči gubitka svoje konkurentnosti i pojave efikasnijeg sistema upravljanja ekonomskim razvojem u jednoj od perifernih zemalja." Obimno ali jasno.
Najnoviji istorijski primeri ove vrste su Prvi i Drugi svetski rat, koje su izazvale britanske obaveštajne službe u cilju međusobnog uništenja Rusije i Nemačke, koje je britanska vladajuća elita smatrala glavnim konkurentima svojoj geopolitičkoj dominaciji.
Svi predstavnici ruskog krupnog kapitala, u ovoj ili onoj meri, pripadaju ili su u srodstvu sa masonskim preduzetnicima, političarima i državnim činovnicima, koji ni sami nisu svesni takve veze. Baza moći masona u Rusiji su velike organizovane kriminalne zajednice, čiji obični članovi ne znaju ništa o masonima kao takvima.
Cela engleska vladajuća elita su masoni različitih stepena, predvođeni engleskom Kraljicom. Britanija je rodno mesto fašizma, ali o tome je već mnogo pisano i bez nas. Svako ko misli da je Staljin organizovao Paradu pobede 24. juna samo zato što se poklopila sa nedeljom, uzaludno razmišlja. Ovo je bio simboličan potez generalisimosa da pokaže Anglosaksoncima da ćemo, ako su oni pobedili Hitlera, pobediti i vas. Nema potrebe da dolazite kod nas.
Ps.
24 juna 1800. i neke godine je osnovana velika masonska loža u Britaniji . Dakle, da je Putin zakazao glasanje o amandmanima za 24. jun, to bi takođe izgledalo simbolično, kao raskid sa neokonstruktorskom kragnom koja je navučena na Rusiju 1991. godine. Za one koji misle zašto se prvi datum nacionalnog glasanja, 22. april, poklopio sa Lenjinovom 150. godišnjicom, znamo da je Lenjin čisto masonski projekat porobljavanja Rusije od strane svetskih antihrišćanskih elita. Putin je više puta nelaskavo govorio o Lenjinu, upravo u kontekstu njegovog antiruskog, antidržavnog delovanja.
Dakle, glasanje 22. aprila bi takođe izgledalo kao izazov svetskoj masoneriji i simbolično fiksiranje ruskog suvereniteta u Velikoj igri.
To je znak Putinove privlačnosti nacional-tradicionalističkoj ideologiji sa pretenzijama na suverenitet i ulogu igrača u velikoj igri.
Stoga je Parada pobede – Parada pobednika 1945. godine sa ritualom javnog ponižavanja zastava i standarda vojne mašinerije Trećeg rajha, bila signal svetske masonerije, koja je stajala iza Hitlerovog dolaska na vlast.
Nema sumnje da Putin razume i da je svestan svetosti ovog datuma.
To daje razloga za pretpostavku da je Putin spreman na činjenicu da će masonerija njegov korak smatrati pokušajem Rusije da joj vrati konceptualnu moć. Paradu pobednika odredio je Vrhovni vrhovni komandant upravo na dan formiranja masonerije kao glavne svetske političke snage od 18. veka.
Da zadržimo intrigu, recimo ovo – koliko su ih Rusi pobedili zavisiće od toga koji će Žukov stajati na Crvenom trgu.
Uredio Šone Ninin