SKANDALOZNO: Sve naše knjige na latinici su zavedene kao hrvatska literatura

”Sve naše knjige koje se štampaju latinicom, a to je veliki broj, u Americi se kategorizuju kao hrvatska literatura. To treba raspraviti sa Kongresnom bibliotekom u Vašingtonu”.

Dr Vladimir Pištalo, književnik i dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine 2008, profesor na Beker Koledžu u Masačusetsu i novi direktor Narodne biblioteke Srbije.

Toliko o apsurdnom argumentu da je ”bogatstvo” koristiti u javnoj upotrebi ravnopravno dva potpuno različita alfabeta (Srbi su jedini narod u Evropi koji to čine) odnosno pisati svoj sopstveni jezik stranim hrvatskim pismom.

Za one koji ne znaju, latinica koju danas koristimo u srpskom jeziku došla nam je iz Hrvatske. Njen tvorac je etnički Nemac i hrvatski književnik Ludvig Gaj, a u srpski jezik nam je latinicu nametnuo austrougarski kaplar iz Zagorja Josip Broz Tito zajedno sa hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom.

ZAŠTO SE NE ŠTITI ĆIRILICA?

S obzirom da je za razliku od Srba, Hrvatima bilo zabranjeno gotovo 1.000 godina da koriste svoj jezik u bogosluženjima, pa čak i u književnosti, tek 1830. godine jedan Nemac Ludvig Gaj odlučuje da Hrvatima podari pismo za njihov narodni jezik. 

Uvidevši da je srpski narodni jezik kao književno superiorniji i prostraniji potpuno potisnuo autentični hrvatski čakavski jezik (tome su doprinele i političke prilike gubljenja hrvatske samostalnosti i hrvatsko bežanje pred Turcima), Ludvig Gaj (kasnije menja ime u slovensku verziju ”Ljudevit”) stvara ono što danas zovemo latinica (Gajeva latinica ili ”gajica”) i na taj način srpski jezik počinje da piše latinicom.
 
Te 1830. godine Gaj u Budimu objavljuje knjižicu ”Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” i time uvodi latinicu u srpski jezik i to najpre za Hrvate koji se tim jezikom služe, pošto su Srbi bili potpuno nezainteresovani za latinično pismo, s obzirom da ogromna književna tradicija i sva velika dela počivaju na srpskoj ćirilici.

Ovim je Ljudevit Gaj prvenstveno želeo da postigne dva cilja. Da Hrvatima podari pismo za srpski jezik koji su oni već uveliko većinski govorili kao ”pučanski jezik” i da na toj osnovi objedini izuzetno razuđenu i siromašnu hrvatsku književnost, dajući joj na ovaj način potpuno nove temelje. Na Gajevo delo su se kasnije nadovezivali planovi Rimokatoličke crkve za prevođenje Srba na papsku latinsku veru.

Gajevoj hrvatskoj latinici, koja na našu ogromnu žalost dominira danas među Srbima, Srbin Đuro Daničić je podario slovo ”Đ” ”đ” iako se paralelno koriste i ”Dj” ”dj”. To je uopšte još jedna u nizu nesavršenosti hrvatske latinice Ljudevita Gaja koju današnji Srbi masovno koriste, uz brojne druge nedostatke, poput upotrebe dva slova za označavanje jednog glasa poput ”Dž”, ”Lj”, ”Nj”.

LUKAŠENKO BRANI ĆIRILICU

Hrvatska latinica Ljudevita Gaja dolazila je među Srbe sa krvavom austrougarskom okupacijom, na nemačkim nacističkim tenkovima i sa ustaškim postrojbama. Prvi potez pomenutih okupatorskih vlasti kada su zaposedali srpske zemlje bio je zakonsko ukidanje srpske ćirilice. Latinicu nam je nametnuo Josip Broz Tito zajedno sa hrvatskim književnikom Miroslavom Krležom kroz Novosadski književni dogovor iz 1954. godine.

Ne pristajemo na to ”bogatstvo” dva alfabeta, a zapravo porobljavanje srpske kulture kroz latinicu. To je koještarija koje moramo što pre da se oslobodimo. Dok god imamo to ”bogatstvo”, a zapravo prokletstvo dva alfabeta, naša književnost i knjige naših pisaca biće klasifikovane kao hrvatska književnost u najvećim svetskim bibliotekama.

AUTOR: Vladimir Pištalo

SKINI APLIKACIJU