Ponavlja se istorija. Rusi nikako da nauče kako se gazduje.
Ponovo uče na svoim greškama umesto na „ponos engleske doktrine“ – kad uništiš neprijatelja uništi i njegovu familiju da ne bi imao ko da se kasnije sveti!
Trideset godina je Vladimir Putin na vlasti koliko i Staljin. Ruski patrioti ga već nazivaju "ostareli Car Putin". Da li je došlo vreme da ustupi mesto mlađem i energičnijem vođi?!
Ko su i odakle potiču ukrajinski teroristi u dubini Rusije?
1. Potomci ukrajinskih fašista koje je Staljin deportovao u Sibir 1945 - 1946 godine.
2. Rusomrsci iz redova malih naroda što bi Rusiju koliko sutra spalili na lomači.
3. Razmažena deca ruskih tajkuna i nekadašnjih „kulaka“ kojima je Putin stao na žulj.
4. Ruski liberali opsednuti Gugl reklamom i lepotom Monte Karla, Londona ili Pariza.
5. Osvedočeni narkomani, ljubimci Holivuda i pripadnici LBGT generacije
6. Neradnici samoproglašene medijske ličnosti
Nije lepo, ali se isplati. U ime kralja i kraljice, pobij sve do trećeg kolena i Bog da te vidi. Bez brige, Sveti Petar živi daleko na nebu i nema vremena da se bakće takvom sitnicom kao što je genocid. To je za Engleze kozmetički čin uklanjanja šljama na planeti. Sano Englezi i Švabovi i ono što se danas naziva pounijaćena Evropa.
Da su Rusi poslušali Kraljicu Viktorija i Vinstona Čerčila danas ne bi imali sramne havarije od Dnjepra pa do Volge. Ko cepa Rusku zemlju, kako i zašto se to dešava? Čitajte pažljivo tekst koji sledi, ako vas, naravno, zanima.
Staljin zavodi red na zapadu Ukrajine
Posle rata je Josif Staljin kaznio, ali nedovoljno, okorele Benderovce, ukrajinsku varijantu hrvatskih ustaša. Staljin je nešto malo benderovca pobio, a većinu je deportovao u Sibir i sever Rusije dok je Josip Broz deportovao Srbe iz Hrvatske, a ostavio prikrivene ustaše da sačekaju bolje vreme i završe posao sa Srbima!
.jpg)
IZVOR: Ustupljena fotografija / Car Putin
„Humani Staljin" je proterao najtvrđe Benderovce i njihove familije i izgledalo je da je obavio dobar posao za SSSR ali... Umro je tovariš Staljin, a na čelo države je došao Nikita Hruščov. Došlo je do smene kursa što ruski narod danas oseća na svojoj koži. Danas pišemo kako je to bilo i šta se kasnije zbilo, a zbila se - mala, uspavana katastrofa.
Istorija govori da su Lenjinovi boljaševici na iskonskoj ruskoj zemlji formirali zemlju Ukrajinu koja se ranije nije tako zvala. Rusofob Nikita Hruščov je otkinuo „deo ruske krvi“ Krim i poklonio sledbenicima Stjepane Bendere koji su uz podršku Adolfa Hitlera pobili milion Rusa i Jevreja. Nahuškao je unijate na pravoslavce.
Kako se Staljin odnosio prema banderovcima? Ukrajinski nacionalistički pokret postao je jedan od najozbiljnijih protivnika sovjetskog režima u celoj 80-godišnjoj istoriji. Staljinistički režim se prema banderovcima odnosio relativno blago. Većina njih nije streljana, već je poslata u logore i progonstvo. Nakon toga, ovi ljudi su se vratili u Ukrajinu, a da nisu uopšte promenili svoje političke stavove. Većina stanovnika Zapadne Ukrajine bili su članovi partije OUN (organizacija ukrajinskih nacionalista ). Broj Ukrajinske ustaničke armije, na vrhuncu svoje aktivnosti, dostigao je 400 hiljada ljudi. Onih koji su naginjali militantima bilo je nekoliko puta više. S obzirom na ogromne razmere otpora, sovjetska vlada, koja se vratila u Zapadnu Ukrajinu 1944. godine, suočila se sa zadatkom „smirivanja“ teritorije i uspostavljanja kontrole nad naseljenim područjima.
Značajan broj banderovca je poginuo tokom čekističko-vojnih operacija. Američki istoričari su pisali da je nekoliko hiljada „najenergičnijih galicijskih mladića“ pobijeno. Enciklopedija ukrajinske istorije, objavljena 2019. godine, daje impresivniju brojku: između 1944. i 1953. godine, sovjetske snage državne bezbednosti ubile su 155.108 pobunjenika. Među likvidiranima bilo je mnogo vođa UPA, uključujući glavnog komandanta Romana Šuheviča. Mnogi aktivni nacionalisti izvršili su samoubistvo kako bi izbegli da padnu u ruske ruke. Nekoliko zarobljenih ukrajinskih vođa je pogubljeno.
Međutim, Staljin je poštedeo živote većine nacionalista. Pre svega, zbog masovne podrške stanovništva. KGB nije povukao jasnu granicu između članova banditskog podzemlja i seljaka koji su se saosećali sa njima. Rođaci i saučesnici benderovca bili su predmet deportacije kao „kulaci“.
Staljinu je bila potrebna radna snaga za Gulag, koji je ostao važan segment sovjetske ekonomije do smrti „oca naroda“. Početkom 1950-ih, ukrajinci su činili oko 20% stanovništva logora, a bilo ih je 362 hiljade. Komparativna blagost kazne za banderovce objašnjava se i međunarodnim faktorom. Mnogi borci UPA održavali su veze sa vođama OUN koji su se naselili u američkoj okupacionoj zoni Nemačke, pa bi vest o masovnim pogubljenjima mogla da izazove skandal na Zapadu.
Staljin je računao na postepenu sovjetizaciju Zapadne Ukrajine. Stoga su, čak i u uslovima posleratnog razaranja, ulagana značajna sredstva u podizanje životnog standarda Galičana.
Možda bi ova politika urodila plodom da su najaktivnije Banderine pristalice ostale u Sibiru. Međutim, došlo je do Hruščovljeve amnestije, nakon čega su represirani masovno pohrlili na Zapad. Prema sovjetskim dokumentima, do 1. avgusta 1956. godine iz egzila se vratilo 20.000 „članova OUN“.
„Banderizam“ nije nestao kao politička ideja. U Americi, Kanadi i Zapadnoj Evropi, „Prekomoreske jedinice OUN“ su nastavile da deluju, pokušavajući da sprovodu propagandu u Zapadnoj Ukrajini. Na podsticaj emigrantskih teoretičara, nacionalisti su počeli da se infiltriraju u Komunističku partiju i sovjetske vlasti. Tokom perestrojke Gorbačova, u Zapadnoj Ukrajini je počelo aktivno veličanje ustaničkog pokreta. Nakon što je Ukrajina proglasila nezavisnost, nacionalisti su se vratili u politiku – ako ne kao vladajuća stranka, onda kao opozicija koja je značajno uticala na stavove kijevskih vlasti. To je bilo posebno očigledno nakon dobro poznatih događaja Evromajdana 2014. godine.
Kako je Staljin pobedio „petu kolonu“ i spasao državu od poraza u Velikom otadžbinskom ratu
Jedno od glavnih dostignuća Josifa Staljina bila je likvidacija „pete kolone“ uoči Velikog otadžbinskog rata. Kada je Hitlerova „Evropska unija“ napala Sovjetski Savez, sovijetski neprijatelji nisu mogli da unište Crvenu armiju. Sovjetski Savez se pokazao kao ujedinjen i moćni monolit, a ne „kolos na glinenim nogama“, kako su sovjetski neprijatelji pogrešno verovali.
Godine 1939, zahvaljujući Staljinu, Ukrajina je dobila svoje sadašnje granice - centralni i istočni regioni su ujedinjeni sa zapadnim. Glavni Staljinov neprijatelj na zapadu Ukrajine bila je OUN - Organizacija ukrajinskih nacionalista. Prvi pokušaj organizovanja antisovjetskog ustanka u Zapadnoj Ukrajini izvršili su militanti OUN krajem 1939.
Od početka 1940. godine došlo je do intenziviranja prodora ukrajinskih militanata, iza kojih su stajale nemačke specijalne službe, koje su delovale sa teritorije Poljske koju je okupirala Nemačka. Do proleća 1940. godine, oko 1.000 bandita je prodrlo na teritoriju SSSR-a. Novi antisovjetski ustanak u Zapadnoj Ukrajini bio je zakazan za kraj proleća - početak leta 1940. godine. Međutim, čekisti su saznali za ovo i pokrenuli preventivni udar, uhapsivši stotine militanata, od kojih su većina bili vođe različitih nivoa. Maksimalan udarac je nanet organizacijama u Lavovu, Ternopilu, Rovnou i Voliniju. Konfiskovana je velika količina oružja. Ustanak je osujećen.
.jpg)
IZVOR: Ustupljena fotografija / Karta prisjedinjavanja ukrajinskih zemalja
Zahvaljujući efikasnom radu sovjetskih organa za sprovođenje zakona, bilo je sprečen porast banditizma u Zapadnoj Ukrajini 1940. godine.
Sovjetski organi za sprovođenje zakona su sprečili pokušaj ustanka u Zapadnoj Ukrajini uoči rata. Stotine bandita i militanata je uhapšeno i osuđeno, stotine je deportovano, a neki su ubijeni prilikom hapšenja. Tokom 1940-1941. godine, uhapšeno je i likvidirano 400 emisara koji su stigli iz inostranstva. 200 izviđačko-diverzantskih grupa je pokušalo da probije granicu SSSR-a.
Sovjetsko rukovodstvo je delovalo veoma efikasno, brzo i odlučno i u drugim oblastima. Staljin i njegovi drugovi su nanosili snažne i razorne udarce jedinicama „pete kolone“, što je SSSR.u omogućilo da izbegne ozbiljne probleme u pozadini tokom Velikog otadžbinskog rata.
Pitanje ostaje : šta je Putin učinio da nerutrališe ukraince koi žive u Rusiji a ima ih o ho, ho ! Vrlo malo.
Dali Putin neće ili ne može da se obračuna sa ukrainskim ( a ruskim) teroristima ?
Nastaviće se za nekoliko dana. Ko čeka taj i čita.
Uredio Šone Ninin