Pre skoro deset godina posada vojnog helikoptera MI-17 u okviru svog redovnog dežurstva službe traganja i spasavanja poletela je sa aerodroma Batajnica do Raške, iako su meteorološki uslovi za let vazduhoplovnim rečnikom rečeno bili složeni i nepovoljni. Nakon hiljada vazduhoplovnih misija i mnogo spasenih života tokom ratnih 90-ih na ovim prostorima, NATO bombardovanja 1999. godine, zavejanih ljudi u snežnim smetovima u Vojvodini, ali i iz poplavljenog Obrenovca i još mnogo drugih zadataka, ovoga puta misija je bila spasavanje života tek rođene bebe iz Novog Pazara, jer jedini mogući put je bio vazdušni. U pratnji bebe u helikopteru od Raške su bila dva medicinska radnika ništa manje hrabri od vazduhoplovaca i profesionalno posvećeni spasavanju ljudskih života.
Nakon poletanja iz Raške, više nikada nisu sleteli, ovih šest hrabrih ljudi je nastavilo svoj let u nezaborav.
Da bismo otrgnuli od zaborava ovaj poduhvat koji je svetli primer hrabrosti i rodoljublja budućim generacijama, odužimo im se izgradnjom spomen obeležja nakon decenije od njihove pogibije. Ovim činom ćemo omogućiti da se devetoro dece koja su ostala iza ovih odvažnih ljudi sa ponosom poklone i polože cveće svojim očevima na jednom mestu, na mestu pada ili na nekoj drugoj adekvatnoj poziciji u Beogradu.
Heroji koji su posthumno odlikovani medaljom za hrabrost “Miloš Obilić”, kao i plaketom “Podvig godine” su:
pilot Omer Mehić,
pilot Milovan Đukarić,
letač mehaničar Nebojša Drajić,
letač mehaničar Ivan Miladinović,
lekar Dževad Ljajić i
medicinski tehničar Miroslav Veselinović
Pokretač peticije, Saša Bošković, pilot potpukovnik u penziji i odbornik “Kreni promeni” u Skupštini Grada Beograda ističe da je u letačkoj karijeri dostigao najvišu letačku kategoriju na najzahtevnijem vazduhoplovu i mnogo je situacija gde su ga delići sekunde ostavljali u životu. Bošković ističe: “Kada sumiram šta je bilo najzahtevnije i najteže, čak ni let u aprilu ‘99 kada je bila ogromna verovatnoća da neću sleteti nije ono najteže. Najteži zadatak sam dobio u zoru 14. marta 2015. da porodici jednog člana posade helikoptera saopštim da je On poginuo. Zadatak kada stojite ispred vrata u uniformi i da ne morate ništa da kažete, jasno im je zašto ste tu.
Naglasiću da medicinski tim jednako uvažavam i smatram neizmerno hrabrim kao i letački. Izgradnjom spomen obeležja pokažimo između ostalog da generacije budućih časnih ljudi koji će spasavati ljudske živote ne misle da će u ovakvim situacijama otići u zaborav i da im država bar time neće odati dužno poštovanje.
Poštujući sve zakonske procedure zahtev sam podneo Komisiji za spomenike i nazive trgova i spomenike, a zatim i Skupštini grada Beograda. Vladajuća većina odbila je da stavi na dnevni red ovo pitanje. Iako je mnogima bilo neprijatno i nakon sednice su mi rekli da lično podržavaju ovaj predlog, niko nije glasao za naš predlog.
Duboko verujem da u dubini svakog čoveka postoje stvari koje nadilaze političke razlike i da u svakom od nas postoje stvari gde smo najpre ljudi. Ovo nije stranačka stvar ovim odajemo počast hrabrosti, junaštvu, patriotizmu, ovo se tiče svih nas. Potpišite peticiju za izgradnju spomen obeležja zbog generacija koje dolaze jer ovo su ličnosti na koje treba da se ugledaju.
IZVOR: Između sna i jave