Glas Javnosti

VELIKI POVRATAK LAVRENTIJA BERIJE

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Krajnje je vreme da se Berija rehabilituje.

Jedan od prvih tekstova u potrazi za istorijom Lavrentija Berije počinje, ni više ni manje, rečima „sovjetski đavo“. Dobar uvod za jednog od najistaknutijih organizatora Sovjetske industrije, nauke i odbrane!

Sramota da je i nakon raznih rehabilitacija Gorbačova, kada su čak i nacistički zločinci "zabeljeni" , Beriji kazna potvrđena. Po zakonu prvom, po pravilu liberala, drug Lavrentije Pavlovič je i dalje zločinac!


Pokušaćemo, uvažena publiko Glasa Javnosti , da sa čuvara Staljinovog lika i dela, čoveka koga su boljševici Nikite Hruščova osudili na smrt bez suđenja i presude . Osuđen bez suđenja, a streljan bez publike. Lavrentije Berija, strah i trepet NKVD-a SSSR-a. Ako majstorstvo autora dozvoli, biće ovo tema za tri nastavka.

Lavrentije Berija glavni švaler i majstor za vešanje?

Legendarni narodni komesar nije sa Rusima sedamdeset godina. U njegovoj familiji se izrodilo više od jedne generacije. Stara je to priča i davno utonula u istoriju. Rehabilitacija nije potrebna Beriji, već svim mislećim ljudima Rusije. Ako svoje pretke, graditelje i branioce ruske zemlje gaze u blatu – pa ko su onda Rusi?

U filmovima, knjigama i TV serijama upisuju ga kao bika koji sedi na tuđim mudima. Drug Berija je bio kanibal, organizator vansudskih pogubljenja i ništa više.Tako kažu ruski liberali, ali drugo se od njih i ne očekuje. Taki su to ljudi, ti liberali. Kažu da je jurio napaljene glumice i učenice po ulicama a potom, u svojoj ličnoj drobilici emocija, pravio "retro rijaliti šou". Pravi portret velikog Lavrentija.


Ovako se ogovara heroj socijalističkog rada. Samo silovanja i pogubljenja, a nikad pohvale za tenkove i avione. Da, da, za tenkove i municiju zato što je nadgledanje industrije bio Berijin lični zadatak od Staljina.

Član Državnog komiteta za odbranu koji je rešio gotovo sva pitanja od ekonomskih do vojnih, tokom velikog otadžbinskog rata. Šef NKVD-a je bio pravi maršal pobede, iako se nikada tako nije zvao.

Berija nije samo najistaknutiji organizator industrije, njemu treba da se pokloni i ruska nauka. Da, Berija je bio tata-mata za nauku i progres. Čitali ste, možda, Solženjicinovog „U prvom krugu“. Sve je to laž. Taj Soženjicin, ambiciozni sluga američke propagande je slagao sve, bez obzira na pisaću mašinu.

Upravo je Berija organizovao sistem savremenih naučnih instituta. Nisu zatvorenici izgradili velike građevinske projekte komunizma, nisu zatvorenici stvorili moćnu sovjetsku nauku, nije ni Solženjicin dok je po Americi zgrtao milione dolara blateći sovijetski narod.

Bilo je osuđenih naučnika i nevino osuđenih ljudi, sve se dešavalo. Ali, zamislite rađanje najnaprednije nauke kao rad naučnika zatvorenih po nekim podrumima i u ćelijama pod "mauzerskim" oružjem u prisustvu zlih službenika obezbeđenja. Blago rečeno, čudno.


Najvažnije dostignuće druga Berije je mirno nebo iznad ruskih glava. Atomski projekat, i projekat stvaranja dostavnih raketa , projektovali su, odjednom, robijaši druga Berije. Teško je shvatiti kakvu efikasnost i posvećenost i šta sve trebate imati da biste sve to napravili. Jasno, svi ti ljudi- naučnici su tu stajali rame uz rame. Ali bez razumnog organizatora sve bi to bila držina pecaroša na linjake i deverike.

Umni ljudi su pročitali mnoge memoare Staljinovih narodnih komesara, naučnika, konstruktora i inženjera i to nije pisano "na vruće" već mnogo kasnije, sedamdesetih i osamdeseti godina, a nešto i još kasnije, kad više nije moglo biti nikakvog imaginarnog „straha“ od Berije.

Dakle, ogromna većina pametnih ljudi govori o radu sa Berijom sa izuzetnim poštovanjem. Da, postojala je "prpa" od svemoćnog i strašnog narodnog komesara, ne bez razloga. Tačno, Berija je bio izuzetno žestok čovek i rukovodioc. Nije štedeo ljude ali ni sebe. Od Staljina je nasledio filozofiju državnika a od Aleksandra Makedonskog beskompromisnu volju za uspehom. Staljin je imao verne podanike, a Makedonski oštar mač i zdravu logiku.

Biografi su zabeležili da je Berija radio i danju i noću i uvek bio na razumnom oprezu. Nije bilo slučaja da je Berija zamoljen za pomoć u nerešivom gorućem pitanju, a da on nije pomogao. Ima dovoljno memoara o Beriji da liberali popune dobru biblioteku. Inače, postoji još jedan projekat u kojem je Berijina uloga nekako zaboravljena. To je projekat evakuacija fabrika iz Moskve i drugih gradova Rusije kada su se, za kratko vreme, stotine fabrika u punoj kompletaciji kretale na "drugu polovinu" zemaljske kugle. Naravno, zajedno sa opremom i radnicima. Nikada ovako nešto na svetu nije viđeno! Evakuisane fabrike nisu samo preselili, već su pokrenuli punu proizvodnju na novoj lokaciji za neviđeno kratko vreme. Nezamisliv podvig naroda!


Štaviše, kada su 1943. godine neke od fabrika počele da se vraćaju na svoja stara mesta, pokazalo se da se ruska industrija udvostručila! Da, da, nove fabrike iza Urala su nastavile da rade. Gde je bila jedna biljka, sada su dve. Priče o mašinama na novi lokacijama "bačenim u sneg" su, naravno, lepe, ali ne odgovaraju istorijskoj istini. Pripreme za evakuaciju počele su ne 41, već nekoliko godina pre toga! Berija je to predvideo.

Pripremale su se lokacije za fabrike i postavljale komunikacije. Izgrađene su kuće za radnike koji nisu živeli blizu Urala. Sav taj posao je unapred obavio drug Berija. Za bilo koje od ovih dostignuća treba da postoji spomenik drugu Beriji, državniku staljinističkih razmera. Veran asistent i organizator.

Završio se drugi svetski rat. Sposobnost Staljina i staljinaca, pomešana sa žestokim merama Berije, Žukova, komunističkim kadrovima na terenu i maršalima na frontu srušila je Hitlera za koga su ratovali gotovo svi narodi zapadne Evrope. Da li vas to podseća na današnji sukob Rusije i Ukrajine koju "duvane" gotovo sve države pounijaćene Evrope?

Onda je naspupila beda. Umro je tovariš Staljin. Počela je borba za mesto Staljina u Kremlju
ali ne i za ulazak među legende ruskog naroda.

Kako je Hruščov sudio i presudio Beriji?

Videli smo mnogo materijala o slučaju Berija. Njegov proces izgleda krajnje čudno. Berija jednostavno nije doživeo nikakvo suđenje, odmah je streljan. Zašto se čuditi, Hruščov je napravio podmukli državni udar. Kako se kasnije ispostavilo, Hruščov je bio zadojen Trockističkim duhom. Uz zid su postavili Beriju, i tvorca SMERŠ-a Abakumova i dobru plejadu poštenih generala, koji su bili začuđeni ovakvim pristupom.


Kada pročitate Hruščovljevu presudu Beriji, bićete začuđeni. Optužen je kao špijun buržoaske obaveštajne službe, zaveru za preuzimanje vlasti, pa čak i borbu protiv građanske revolucije. Da li ovo liči na komunistu Beriju?

Ceo slučaj je izmišljen tako drsko i nevešto da nema reči. Godine 1953. Hruščov nije vodio suđenje, već neku vrstu sramne farse. Suđenje Beriji nema veze sa otvorenim suđenjima trockistima 1937. godine. kada su
međunarodne diplomate i novinari sedeli u sali. Optuženi su bili razotkriveni na način da nisu mogli da prigovore! Ne, Beriji je „suđeno“ u tihom, u zatvorenom procesu. Ni jedan svedok, ni jedan otisak prsta, ni
jedna fotografija nakon hapšenja. Da li je to suđenje zaista održano?

Vreme je da Rusi to iskreno priznaju ? Državnik, čovek koji je ceo svoj život dao za dobro rodne zemlje, je jednostavno oklevetan? Sramotno umazan blatom i bačen crvima na nekom moskovskom groblju?

Hruščov je otišao korak dalje. Uhapšeni su Berijina supruga Nina Tejmurazovna i sin Sergo. Šta su oni bili krivi? Da li su Hruščova uplašili samom činjenicom njihovog postojanja? Sergo Berija je 1998. godine napisao zahtev Vojnom kolegijumu Vrhovnog suda sa zahtevom da se preispita slučaj njegovog oca. Molbe su pisali i rođaci osuđenih od strane istog suda.

Šta je u proleće 1999. odgovorilo Glavno vojno tužilaštvo? Tačno je da je sve tačno! Nema osnova za rehabilitaciju narodnog komesara, maršala i heroja socijalističkog rada. Kažu da su ga ubili profesionalno. Pitamo se da li je neko otvorio Berijin arhivski istražni dosije? Barem nešto iz arhive? Bilo bi smešno da istražitelji ne napišu ni formalni zahtev arhivi.


Izuzetno je zanimljivo na osnovu kojih dokaza je donešen zaključak, na primer, o Berijinom radu za zapadne obaveštajne službe. Možemo li da vidimo račune za prijem zelenih "baksa" ili imena kustosa CIA?

Nema ni kompromitujućih dokaza koje su prikupili istražitelji - regruti protiv Berije? Trebalo bi da postoje fotografije i suzama umrljanih komsomolki , lepih glumica i legendarne "drobilice emocija" u koima je "povalio" nedeflorisane devojke, seksualni manijak Berija. Šta, nema takvih slika, kako to može?

Sergo se nije smirio i nastavio je da piše molbe. Vojni kolegijum je 2000. godine stavio tačku na to pitanje. Nema osnova za rehabilitaciju!

Barem nisu napisali još jednu glupost o ispravnosti presude Berijine krivici za zločine. Vojni odbor se pokazao lukavijim na birokratski način. Vojni advokati su izvestili da uopšte nije bilo potrebe da se razumeju Berijini zločini. Dovoljno je da je on kriv za Veliki teror. Dakle, apsolutno ne podleže rehabilitaciji.

Svi su pročitali knjigu istaknutog istoričara povezanog sa CIA, Roberta Konkvista, o „Velikom teroru“. Pa šta ti još treba? Lepa knjiga!?


Iste 2000. godine preminuo je Sergo Berija. Nikada nije video oprano ime svog oca tako da sada jednostavno nema ko da piše Vojnom kolegijumu i besmisleno je. Ovo nije prazno pitanje. Ako je jedan od osnivača Ruske industrije i nauke, zločinac koji zaslužuje smrtnu kaznu – ko su onda ti Rusi? Posada piratskog broda?

U sledećem nastavku pišemo o dobrim delima za državu SSSR koja se pripisuju Lavrentiji Beriji.

Napisao Vlastimir Ninin

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR