Kukuruz šećerac se smatra najprofitabilnijom povrtarskom kulturom. Znamo da se uzgaja kao ratarska, ali se u povrtarsku ubraja zbog kratke održivosti nakon berbe budući da on tada nije tehnološki zreo, ali i zbog načina pripreme i prerade zrna.
Može da se koristi u svežem stanju, kuva i peče, zamrzava, kiseli i kao sirovina za industrijsku preradu. Nije zahtevna kultura. U odnosu na klasičan kukuruz, sadrži više šećera i masti.
Osetljiviji na sušu
Setva na otvorenom se obavlja u aprilu i početkom maja, a u plastenicima može da se poseje i nešto ranije. Termin setve treba prilagoditi vremenskim prilikama, ali ne započinjati dok se zemlja ne zagreje na minimalno 10ºC dok je optimalna 13ºC. Može da se uzgaja i u drugim rokovima setve.
Ima veće zahteve za toplotom od kukuruza za zrno. Dubina setve je pet centimetara. Razmak u redu je od 20 do 30 cm, a međuredni najčešće od 30 do 60 cm. Količina zavisi od razmaka setve i kreće se od 10 do 20 kg/ha.
Osetljiv je na nedostatak hraniva, posebno tokom cvetanja i formiranja klipa. Manje je otporan na sušu. Često se uzgaja zajedno s visokim pasuljem mahunarom.
Proces klijanja i nicanja se može ubrzati potapanjem semena u vodu temperature oko 30ºC tokom 24 h. Nabubrelo zrno niče do četiri dana ranije. Visina biljaka je različita. Rane sorte su niže.
Bere se u fazi mlečne zrelosti. Tada zrno sadrži najviše šećera, a stvaranje proteina još nije započelo. Sa većom temperaturom vazduha ubrzava se otpuštanje i zbog toga berba kratko traje. Prvi znak da je klip spreman za berbu je pojava smeđe boje na svili kukuruza. Kada zrno ogrebemo noktom treba da se vidi mlečni sadržaj. U slučaju da pukne, još je zeleno i s berbom treba sačekati.
Obavlja se u jutarnji satima i odmah prerađuje, jer stajanjem samo jedan dan može da izgubi i do 50% šećera. Do sledećeg dana može da se čuva kada ne uklonimo ovojne zelene listove. Ako u domaćinstvu želimo da ga sačuvamo još tri do pet dana, u posudu stavimo očišćene klipove, prelijemo hladnom vodom i čuvamo u frižideru, prenosi portal Ekapija.