Zatvaranje Ormuskog moreuza, strateški važnog prolaza koji povezuje Persijski zaliv sa Arapskim morem, imalo bi dalekosežne posledice na globalnu ekonomiju i energetsku politiku, a posebno bi uticalo na zemlje poput Srbije koje zavise od uvoza nafte iz tog regiona. Ovaj moreuz, kroz koji prolazi oko 20% svetske proizvodnje nafte i čak 33% globalnog izvoza tečnog prirodnog gasa (LNG), ključan je za transport energenata iz zemalja poput Saudijske Arabije, Irana, Iraka, Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prema stručnjacima, bilo kakva blokada ovog prolaza izazvala bi značajan porast cena nafte i gasa, podstakla inflaciju i izazvala ozbiljne poremećaje u globalnom snabdevanju energentima.
Srbija je posebno ranjiva zbog svoje zavisnosti od iračke nafte. Prema podacima Agencije za energetiku Srbije, 2021. godine čak 64% uvezene nafte dolazilo je iz Iraka, dok je 2022. taj udeo iznosio 52%. Do 2022. godine, Naftna industrija Srbije (NIS) uglavnom je uvozila iračku naftu tipa Kirkuk, koja se transportuje naftovodom preko Turske. Međutim, od 2023. godine NIS je prešao na uvoz nafte tipa Basrah Medium, koja se isključivo transportuje kroz Ormuski moreuz. Zatvaranje ovog prolaza direktno bi ugrozilo snabdevanje Srbije ovim tipom nafte, koji je u poslednje dve godine postao dominantan u uvozu.
Stručnjak Ljubinko Savić iz Privredne komore Srbije ističe da Srbija ima alternative, jer NIS kupuje naftu na otvorenom tržištu, uglavnom na Mediteranu. U slučaju prekida isporuka iračke nafte, Srbija bi mogla povećati uvoz iz zemalja poput Libije, Norveške, Azerbejdžana, Kazahstana, Nigerije ili Egipta. Ipak, ova promena ne bi bila bez izazova, jer bi cene bile značajno više, a raspoloživost nafte i transportni kapaciteti mogli bi postati ograničavajući faktori. Savić naglašava da bi trgovci naftom u ovom scenariju igrali ključnu ulogu, ali da bi sve zavisilo od globalne ponude i logističkih mogućnosti.
Zatvaranje Ormuskog moreuza izazvalo bi haos na svetskom tržištu energenata. Energetski stručnjak Miloš Zdravković objašnjava da bi nestašica 20% svetske nafte dovela do rasta cena sirove nafte između 50 i 100%, što bi se odrazilo na cene goriva i gasa, posebno u Evropi i Aziji. Severna Amerika, zahvaljujući sopstvenim kapacitetima i strateškim rezervama, manje bi osetila ovaj udar. U Srbiji, prema procenama Vladana Pavlovića iz Ipopema Securities, cena nafte na svetskom tržištu mogla bi dostići 100-150 dolara po barelu, što bi dovelo do poskupelja dizela na 230-240 dinara po litru, osim ako država ne interveniše smanjenjem akciza, PDV-a ili maloprodajnih marži.
U najgorem scenariju, cena benzina BMB 95 mogla bi dostići 230-240 dinara po litru, osim ako država ne interveniše smanjenjem akciza ili PDV-a.
Savić podseća na prethodne krize, poput one sa Sueckim kanalom, kada je transport nafte preusmeren na duže rute oko Rta Dobre nade, što je povećalo troškove i usporilo isporuke. Sličan scenario mogao bi se ponoviti, ali bi dodatno opteretio globalnu flotu tankera, čija raspoloživost nije zagarantovana. Srbija, srećom, ima rezerve sirove nafte i derivata za oko tri meseca, što bi moglo ublažiti kratkoročne posledice.
Pored povećanja uvoza iz Libije i Norveške, Srbija bi mogla razmotriti naftu iz afričkih zemalja, pa čak i iz Amerike. Međutim, pitanje ruske nafte ponovo postaje relevantno. Zbog evropskih sankcija, Srbija od 2023. ne uvozi rusku naftu, ali bi zatvaranje Ormuskog moreuza moglo podstaći EU da preispita zabranu uvoza ruske nafte. Zdravković ističe da je EU donela niz odluka koje su ekonomski štetne, te da bi preispitivanje sankcija moglo doneti stabilnost. Rusija je, s druge strane, diverzifikovala svoje tržište, usmerivši izvoz ka Kini i Indiji, što smanjuje njenu zavisnost od Evrope.
Savić dodaje da bi ublažavanje sankcija omogućilo Srbiji da uvozi rusku naftu preko naftovoda Družba, koji ide ka Hrvatskoj, ali to zavisi od raspoloživih kapaciteta. Pavlović napominje da bi ruska nafta tipa Ural, čija je cena trenutno oko 70 dolara po barelu (un spite ograničenja od 45 dolara), postala atraktivna opcija u slučaju krize.
Iran, čiji parlament razmatra zatvaranje Ormuskog moreuza, suočava se sa sopstvenim izazovima. Pavlović ukazuje da bi blokada najviše štete nanela Kini i zalivskim zemljama, uključujući sam Iran, dok bi SAD i Izrael bili manje pogođeni. Iran se priprema za ovaj scenario premeštanjem plutajućih skladišta nafte bliže Kini, što pokazuje nameru da očuva snabdevanje svog ključnog tržišta. U slučaju blokade, moguća je vojna intervencija za deblokadu, što bi dodatno eskaliralo tenzije.
Zatvaranje Ormuskog moreuza predstavljalo bi jedan od najdramatičnijih geopolitičkih poteza u savremenoj energetskoj politici, sa ozbiljnim posledicama za Srbiju i svet. Dok Srbija ima rezerve i alternative, visoke cene i logistički izazovi bili bi neizbežni. Država bi mogla ublažiti udar smanjenjem akciza, ali to zavisi od stanja javnih finansija. Dugoročno, kriza bi mogla podstaći preispitivanje sankcija na rusku naftu, dok bi globalno tržište moralo da se prilagodi novim rutama i izvorima energenata.
Glas javnosti/D01S