Glas Javnosti


GDE SU I KAKO SE ARČE NAŠE PARE IZ BUDŽETA SRBIJO?! (8. deo) (NARAVOUČENIJE U 9 NASTAVAKA) Šta ne valja i kako može bolje.

Ekonomija
Autor: Glas javnosti

(8. deo) Pred Srbijom su važni zadaci: Suočavanje sa izazovima Naša zemlja je u poslednje dve decenije ostvarila institucionalni i fiskalni napredak, ali strukturna reforma javnih finansija i javne uprave nije dovedena do kraja.

Karakteristike reformi za upravljanje državom u Srbiji su takve da je ocena, da je Srbija u poslednje dve decenije ostvarila institucionalni i fiskalni napredak, ali strukturna reforma javnih finansija i javne uprave nije dovedena do kraja.


 ”Javna uprava ko raštimovani orkestar”

 Najveći izazovi koji se uočavaju su nazadovanje Srbije, i to naročito zbog: a) nedovršenog regulatornog okvira – zakoni nisu usklađeni da vode ka jednom cilju – efikasnom upravljanju državom – ne koriste uvedeni ključni alati za upravljanje državom kao što je međunarodni standard državnih funkcija COFOG, b) zapuštenog sistema javnog planiranja i budžetiranja – planovi i budžeti nisu povezani sa rezultatima, v) nedostatka strateške elite u upravi (tzv. „mozgovi sistema“ – državna uprava nema jasnu strukturu i dovoljno stručnog kadra, g) izostanka upravljačke odgovornosti – odgovornost rukovodilaca je slaba i selektivna, d) nalazi nezavisne revizije (DRI) ne koriste se dovoljno za pozitivne korekcije u odgovornom upravljanju državom i đ) netransparentno izveštavanje javnosti o učinku utrošenog budžeta.


Proces usklađivanja regulatornog okvira u Srbiji koji je započeo još 2001. godine ima određenih pomaka koji se, uglavnom sastoje u sledećem:

-2002. godine donet je novi Zakon o budžetskom sistemu, uključujući i poseban pravilnik o uvođenju međunarodne standardne COFOG klasifikacije funkcija države;

-2007. godine, posebnim zakonom je formirana Državna revizorska institucija, koja ima ključnu ulogu u kontroli i ukupnom unapređenju finansijske odgovornosti za upravljanje javnim sredstvima, jer vrši reviziju pravilnosti i svrsishodnosti trošenja dodeljenog budžeta svakom budžetskom korisniku;

-2015. godine izmenama Zakona o budžetskom sistemu je formalno uveden programski budžet, čime je omogućeno srednjoročno budžetiranje rashoda po ciljevima i prema očekivanom učinku;

-2016. godine je uvedena i obaveza utvrđivanja trogodišnjeg fiskalnog okvira potrošnje za sve budžetske korisnike;

-2017. – 2021. povećana fiskalna disciplina i konsolidacija javnih finansija, reforme u oblasti interne revizije i javnih nabavki;

-2018. godine je donet novi Zakon o planskom sistemu, koji predstavlja ključnu kariku u reformi javnih finansija, a posebno programskom budžetiranju koje se bez ovog zakona i nije moglo u potpunosti realizovati na valjan način. Ovim zakonom je strateško planiranje i programsko budžetiranje, okrenuto ka rezultatima i učinku postalo jedna zaokružena funkcionalna celina, čime su stvoreni uslovi za poboljšanje efikasnosti upravljanja javnim finansijama, kao i povećane upravljačke odgovornosti svih institucija koje koriste budžetska sredstva i

-2022. – 2024. prvi koraci ka digitalizaciji budžetskog procesa i razvoju centralnog sistema za finansijsko upravljanje i izveštavanje.


Međutim, i pored ovako dobrih poteza koji su usmereni ka unapređenju sistema upravljanja javnim finansijama, Srbija umesto napretka ima stanje stagnacije i čak nazadovanja u reformama. 

Moglo bi se reći da Srbija ima alate i zakone koji bi mogli da donesu promene, ali ih ne koristi dosledno. Prvi korak je politička volja, a drugi korak dosledna primena propisa/pravila koja već postoje. To bi bio već dovoljan koristan potez za početak, jer bi država postala efikasnija, trošilo bi se sigurno manje, a građani bi imali više poverenja u institucije koje upravljaju državom. 



Ovo su glavni razlozi (dobre strane i slabosti), zašto stagniramo i šta bi se moglo uraditi da bi se poboljšalo upravljanje državom Srbijom: 

Tabela dobre i loše strane

Pregled glavnih nedoslednosti i barijera u upravljanju državom

 

Dobre strane:

Slabosti:

1.

Nedovršen i nepovezan zakonodavni okvir

 

Postojanje više sistemskih zakona (Zakon o državnoj upravi, Zakon o budžetskom sistemu, Zakon o planskom sistemu, Zakon o Vladi, Zakon o ministarstvima)

Zakoni nisu usklađeni i nisu orijentisani ka istom cilju – odgovornom upravljanju državom po svim funkcijama

 

Formalno, već postoji osnova za moderno upravljanje državom

Nedostaje jasno povezivanje sa ciljem – odgovornim upravljanjem državom

2.

Ignorisanje uvedenog međunarodnog standarda COFOG

Srbija je 2002. godine uvela COFOG u statistiku i budžetsku evidenciju

COFOG se ne koristi kao alat za planiranje i upravljanje, već samo za budžetsko evidentiranje i statističko izveštavanje

Postoji potencijal za kvalitetno planiranje i merenje troškova po funkcijama države

Nema mapiranja nadležnosti po funkcijama države

3.

Nedostatak strateške elite („mozgovi sistema“)

 

Postoje inicijative za obuke službenika (npr. Nacionalna akademija za javnu upravu)

Nedovoljan broj stručnjaka za izradu politika i strategija

 

Postoje mladi kadrovi zainteresovani za javne politike

Postojeći kadar često nema dovoljno iskustva ili znanja za složene analize

4.

Slab planski i programsko-budžetski sistem

 

Srbija ima Zakon o budžetskom sistemu – uveden programski budžet i Zakon o planskom sistemu – uvedena obaveza višegodišnjeg planiranja i izrade strateško planskih dokumenata javnih politika (pravaca razvoja)

Strateški ciljevi i dokumenti nisu povezani sa budžetom

 

Postoji formalna struktura planova i programa

Izveštaji o učinku su formalni, a ne sadržajni – nema relevantnih podataka o učinku upotrebljenog budžeta

5.

Slaba upravljačka odgovornost

 

Postoje formalni mehanizmi (inspekcije, DRI, interne kontrole – FUK)

Odgovornost je selektivna, često politički uslovljena

 

Postoji zakonska obaveza izveštavanja

Rukovodioci nisu sankcionisani za loš učinak

6.

Nedostatak kulture informisanja javnosti

 

Postoje javni portali o budžetu i javnim finansijama

Podaci su tehnički i nerazumljivi za građane

 

Postoji obaveza javnosti rada državnih organa

Nema izveštaja „na jednostavan način“

7.

Nepoštovanje principa odgovornog fiskalnog upravljanja u Srbiji iz člana 27b Zakona o budžetskom sistemu

 

Pregled po principima:

 

Dobre strane:

Slabosti:

 

7.1. Princip polaganja računa (odgovornost Vlade prema Skupštini)

 

Postoji institucionalni okvir (Skupština, DRI, lokalne skupštine) i formalni izveštaji o budžetskom izvršenju

Izveštaji često nisu predmet suštinske rasprave, nedovoljan javni pritisak, odsustvo lične odgovornosti rukovodilaca

 

7.2.Princip pravičnosti[i] (efekti na sadašnje i buduće generacije) – država mora da upravlja javnim novcem tako da to bude fer i korisno ne samo za današnje građane, već i za buduće generacije

 

Vlada je u obavezi da uzima u obzir uticaj fiskalne politike na blagostanje budućih generacija.

Nedovoljno se analizira dugoročni uticaj zaduživanja; međugeneracijska pravičnost nije sistemski ugrađena u budžet; Iako zakonski postoji obaveza, Srbija u upravljanju javnim finansijama ne uzima u dovoljnoj meri u obzir blagostanje budućih generacija, što dovodi do rasta rizika za fiskalnu održivost i ekonomsku stabilnost u budućnosti.

 

7.3.Princip odgovornosti (upravljanje javnom imovinom i rizicima)

 

Postoje pravni okviri za upravljanje javnom imovinom i obavezama

Nema jedinstvenog registra javne imovine, nedovoljna procena fiskalnih rizika (garancije, javna preduzeća i sl.)

 

7.4.Princip stabilnosti (bez naglih promena)

 

Srbija ima Zakon o budžetskom sistemu sa fiskalnim pravilima (npr. nivo deficita, javnog duga i sl.)

Česta rebalansiranja budžeta, kratkoročne mere, slab kontinuitet u srednjoročnom planiranju

 

7.5.Princip transparentnosti (jasni zadaci, ažurni podaci)

 

Objavljuju se budžetski dokumenti i izveštaji, postoji internet portal „Otvoreni budžet“

Podaci su često nerazumljivi građanima, nisu u jedinstvenom sistemu, nedostaje COFOG klasifikacija funkcija države

8.

Nedovoljno korišćenje nalaza DRI

 

Dobre strane:

Slabosti:

 

DRI ima visok profesionalni kredibilitet

Retko se primenjuju preporuke

 

Izveštaji su javni i dostupni svima

Parlament ne raspravlja dovoljno o nalazima

9.

Nedostatak finansijske inteligencije  (pismenosti) kod rukovodilaca

 

Postoje osnovne obuke za javne službenike o budžetu

Rukovodioci u javnim institucijama često nemaju osnovna finansijska znanja

 

Postoje kadrovi sa finansijskim znanjem u Ministarstvu finansija

Odluke se donose bez razumevanja posledica po javne finansije




Ekspertski tim uradio analizu stanja i dao rešenja u 9 nastavaka za potrebe SABORA VOLJA NARODA i stručnoj javnosti Srbije na znanje.

Sutra nastavak, 9. DEO pod naslovom “BARIJERE I DEVET KLJUČNIH PREPORUKA ZA BOLJI FINANSIJSKI SISTEM”

Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR