Karakteristike reformi za upravljanje državom u Srbiji su takve da je ocena, da je Srbija u poslednje dve decenije ostvarila institucionalni i fiskalni napredak, ali strukturna reforma javnih finansija i javne uprave nije dovedena do kraja.
”Javna uprava ko raštimovani orkestar”
Najveći izazovi koji se uočavaju su nazadovanje Srbije, i to naročito zbog: a) nedovršenog regulatornog okvira – zakoni nisu usklađeni da vode ka jednom cilju – efikasnom upravljanju državom – ne koriste uvedeni ključni alati za upravljanje državom kao što je međunarodni standard državnih funkcija COFOG, b) zapuštenog sistema javnog planiranja i budžetiranja – planovi i budžeti nisu povezani sa rezultatima, v) nedostatka strateške elite u upravi (tzv. „mozgovi sistema“ – državna uprava nema jasnu strukturu i dovoljno stručnog kadra, g) izostanka upravljačke odgovornosti – odgovornost rukovodilaca je slaba i selektivna, d) nalazi nezavisne revizije (DRI) ne koriste se dovoljno za pozitivne korekcije u odgovornom upravljanju državom i đ) netransparentno izveštavanje javnosti o učinku utrošenog budžeta.
Proces usklađivanja regulatornog okvira u Srbiji koji je započeo još 2001. godine ima određenih pomaka koji se, uglavnom sastoje u sledećem:
-2002. godine donet je novi Zakon o budžetskom sistemu, uključujući i poseban pravilnik o uvođenju međunarodne standardne COFOG klasifikacije funkcija države;
-2007. godine, posebnim zakonom je formirana Državna revizorska institucija, koja ima ključnu ulogu u kontroli i ukupnom unapređenju finansijske odgovornosti za upravljanje javnim sredstvima, jer vrši reviziju pravilnosti i svrsishodnosti trošenja dodeljenog budžeta svakom budžetskom korisniku;
-2015. godine izmenama Zakona o budžetskom sistemu je formalno uveden programski budžet, čime je omogućeno srednjoročno budžetiranje rashoda po ciljevima i prema očekivanom učinku;
-2016. godine je uvedena i obaveza utvrđivanja trogodišnjeg fiskalnog okvira potrošnje za sve budžetske korisnike;
-2017. – 2021. povećana fiskalna disciplina i konsolidacija javnih finansija, reforme u oblasti interne revizije i javnih nabavki;
-2018. godine je donet novi Zakon o planskom sistemu, koji predstavlja ključnu kariku u reformi javnih finansija, a posebno programskom budžetiranju koje se bez ovog zakona i nije moglo u potpunosti realizovati na valjan način. Ovim zakonom je strateško planiranje i programsko budžetiranje, okrenuto ka rezultatima i učinku postalo jedna zaokružena funkcionalna celina, čime su stvoreni uslovi za poboljšanje efikasnosti upravljanja javnim finansijama, kao i povećane upravljačke odgovornosti svih institucija koje koriste budžetska sredstva i
-2022. – 2024. prvi koraci ka digitalizaciji budžetskog procesa i razvoju centralnog sistema za finansijsko upravljanje i izveštavanje.
Međutim, i pored ovako dobrih poteza koji su usmereni ka unapređenju sistema upravljanja javnim finansijama, Srbija umesto napretka ima stanje stagnacije i čak nazadovanja u reformama.
Moglo bi se reći da Srbija ima alate i zakone koji bi mogli da donesu promene, ali ih ne koristi dosledno. Prvi korak je politička volja, a drugi korak dosledna primena propisa/pravila koja već postoje. To bi bio već dovoljan koristan potez za početak, jer bi država postala efikasnija, trošilo bi se sigurno manje, a građani bi imali više poverenja u institucije koje upravljaju državom.
Ovo su glavni razlozi (dobre strane i slabosti), zašto stagniramo i šta bi se moglo uraditi da bi se poboljšalo upravljanje državom Srbijom:
Tabela dobre i loše strane
Pregled glavnih nedoslednosti i barijera u upravljanju državom |
||||
|
Dobre strane: |
|
||
1. |
Nedovršen i nepovezan zakonodavni okvir |
|||
|
Postojanje više sistemskih zakona (Zakon o državnoj upravi, Zakon o budžetskom sistemu, Zakon o planskom sistemu, Zakon o Vladi, Zakon o ministarstvima) |
Zakoni nisu usklađeni i nisu orijentisani ka istom cilju – odgovornom upravljanju državom po svim funkcijama |
||
|
Formalno, već postoji osnova za moderno upravljanje državom |
Nedostaje jasno povezivanje sa ciljem – odgovornim upravljanjem državom |
||
2. |
Ignorisanje uvedenog međunarodnog standarda COFOG |
|||
Srbija je 2002. godine uvela COFOG u statistiku i budžetsku evidenciju |
COFOG se ne koristi kao alat za planiranje i upravljanje, već samo za budžetsko evidentiranje i statističko izveštavanje |
|||
Postoji potencijal za kvalitetno planiranje i merenje troškova po funkcijama države |
Nema mapiranja nadležnosti po funkcijama države |
|||
3. |
Nedostatak strateške elite („mozgovi sistema“) |
|||
|
Postoje inicijative za obuke službenika (npr. Nacionalna akademija za javnu upravu) |
Nedovoljan broj stručnjaka za izradu politika i strategija |
||
|
Postoje mladi kadrovi zainteresovani za javne politike |
Postojeći kadar često nema dovoljno iskustva ili znanja za složene analize |
||
4. |
Slab planski i programsko-budžetski sistem |
|||
|
Srbija ima Zakon o budžetskom sistemu – uveden programski budžet i Zakon o planskom sistemu – uvedena obaveza višegodišnjeg planiranja i izrade strateško planskih dokumenata javnih politika (pravaca razvoja) |
Strateški ciljevi i dokumenti nisu povezani sa budžetom |
||
|
Postoji formalna struktura planova i programa |
Izveštaji o učinku su formalni, a ne sadržajni – nema relevantnih podataka o učinku upotrebljenog budžeta |
||
5. |
Slaba upravljačka odgovornost |
|||
|
Postoje formalni mehanizmi (inspekcije, DRI, interne kontrole – FUK) |
Odgovornost je selektivna, često politički uslovljena |
||
|
Postoji zakonska obaveza izveštavanja |
Rukovodioci nisu sankcionisani za loš učinak |
||
6. |
Nedostatak kulture informisanja javnosti |
|||
|
Postoje javni portali o budžetu i javnim finansijama |
Podaci su tehnički i nerazumljivi za građane |
||
|
Postoji obaveza javnosti rada državnih organa |
Nema izveštaja „na jednostavan način“ |
||
7. |
Nepoštovanje principa odgovornog fiskalnog upravljanja u Srbiji iz člana 27b Zakona o budžetskom sistemu |
|||
|
Pregled po principima: |
|||
|
Dobre strane: |
Slabosti: |
||
|
7.1. Princip polaganja računa (odgovornost Vlade prema Skupštini) |
|||
|
Postoji institucionalni okvir (Skupština, DRI, lokalne skupštine) i formalni izveštaji o budžetskom izvršenju |
Izveštaji često nisu predmet suštinske rasprave, nedovoljan javni pritisak, odsustvo lične odgovornosti rukovodilaca |
||
|
7.2.Princip pravičnosti[i] (efekti na sadašnje i buduće generacije) – država mora da upravlja javnim novcem tako da to bude fer i korisno ne samo za današnje građane, već i za buduće generacije |
|||
|
Vlada je u obavezi da uzima u obzir uticaj fiskalne politike na blagostanje budućih generacija. |
Nedovoljno se analizira dugoročni uticaj zaduživanja; međugeneracijska pravičnost nije sistemski ugrađena u budžet; Iako zakonski postoji obaveza, Srbija u upravljanju javnim finansijama ne uzima u dovoljnoj meri u obzir blagostanje budućih generacija, što dovodi do rasta rizika za fiskalnu održivost i ekonomsku stabilnost u budućnosti. |
||
|
7.3.Princip odgovornosti (upravljanje javnom imovinom i rizicima) |
|||
|
Postoje pravni okviri za upravljanje javnom imovinom i obavezama |
Nema jedinstvenog registra javne imovine, nedovoljna procena fiskalnih rizika (garancije, javna preduzeća i sl.) |
||
|
7.4.Princip stabilnosti (bez naglih promena) |
|||
|
Srbija ima Zakon o budžetskom sistemu sa fiskalnim pravilima (npr. nivo deficita, javnog duga i sl.) |
Česta rebalansiranja budžeta, kratkoročne mere, slab kontinuitet u srednjoročnom planiranju |
||
|
7.5.Princip transparentnosti (jasni zadaci, ažurni podaci) |
|||
|
Objavljuju se budžetski dokumenti i izveštaji, postoji internet portal „Otvoreni budžet“ |
Podaci su često nerazumljivi građanima, nisu u jedinstvenom sistemu, nedostaje COFOG klasifikacija funkcija države |
||
8. |
Nedovoljno korišćenje nalaza DRI |
|||
|
Dobre strane: |
Slabosti: |
||
|
DRI ima visok profesionalni kredibilitet |
Retko se primenjuju preporuke |
||
|
Izveštaji su javni i dostupni svima |
Parlament ne raspravlja dovoljno o nalazima |
||
9. |
Nedostatak finansijske inteligencije (pismenosti) kod rukovodilaca |
|||
|
Postoje osnovne obuke za javne službenike o budžetu |
Rukovodioci u javnim institucijama često nemaju osnovna finansijska znanja |
||
|
Postoje kadrovi sa finansijskim znanjem u Ministarstvu finansija |
Odluke se donose bez razumevanja posledica po javne finansije |
Ekspertski tim uradio analizu stanja i dao rešenja u 9 nastavaka za potrebe SABORA VOLJA NARODA i stručnoj javnosti Srbije na znanje.
Sutra nastavak, 9. DEO pod naslovom “BARIJERE I DEVET KLJUČNIH PREPORUKA ZA BOLJI FINANSIJSKI SISTEM”