Takozvani "povremeni" radnici su najranjivija kategorija zaposlenih u Evropi, zbog nedostatka socijalne i pravne zaštite.
Dok je stopa neformalne zaposlenosti u Evropi niža od globalnog proseka, ona je i dalje visoka u velikom broju zemalja.
Neformalno zapošljavanje, inače poznato kao rad bez ugovora, pravne zaštite ili socijalnog osiguranja, i dalje je rasprostranjeno širom sveta. Prema procenama Međunarodne organizacije rada (ILO) za 2023. godinu, 58 odsto svetske radne snage je zaposleno u neformalnom sektoru. Nakon isključivanja poljoprivrednih radnika, cifra pada na 50 odsto.
U Evropi i Centralnoj Aziji, neformalna zaposlenost se donedavno odnosila na jednog od pet radnika. Iako je stopa takve zaposlenosti niža u zemljama EU u poređenju sa drugim regionima, značajan broj radnika širom Evrope i dalje učestvuje u "povremenoj" ekonomiji ili ekonomiji bez radnog vremena.
Prema skupu podataka MOR-a za 2023. odnosno najnovijim dostupnim podacima, Mađarska i Poljska su imale najviše stope neformalne zaposlenosti među zemljama EU, sa 17,8 odsto odnosno 9,8 odsto. Nasuprot tome, neformalna ekonomija je mnogo manje zastupljena u drugim državama članicama EU, sa stopom neformalne zaposlenosti ispod dva odsto u trećini zemalja EU.
Malta je zabeležila najnižu stopu neformalne zaposlenosti od 0,7%, zatim Slovenija sa 1%, kao i Belgija i Bugarska sa 1,3%.
Upadljivo je da je neformalna zaposlenost zastupljenija u Velikoj Britaniji u poređenju sa nekoliko drugih evropskih zemalja. Među prvih pet evropskih ekonomija, Velika Britanija je imala najvišu stopu neformalne zaposlenosti od 6,5 odsto, zatim Italija sa 3,8 odsto i Francuska sa 3,6 odsto.
Nasuprot tome, stopa neformalne zaposlenosti bila je 2,6 odsto u Španiji i 2,5 odsto u Nemačkoj.
U neformalnim ekonomijama, poznatim i kao "sive ekonomije", radnicima nedostaje socijalna i pravna zaštita, što ih čini najranjivijom kategorijom zaposlenih. Pored toga, rizik od siromaštva raste sa stepenom neformalnosti unutar domaćinstva.