Rastko Nemanjić je rođen 1169. godine kao najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje. Još kao veoma mlad se zamonašio (1192.) na Svetoj Gori, u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona, da bi se u Srbiju vratio 1208. kako bi pomirio zavađenu braću. Bavio se prosvetiteljskim radom prenoseći osnovne verske i svetovne pouke.
Mnogi srpski narodni običaji oko Svetog Save vezani su za stoku i za strah od vukova. Pred Savindan stoka nije smela da se tera u šumu i dana danas Savindan revnosno praznuju i stočari iz svih krajeva.
Postoji mnogo narodnih verovanja u vezi za Savindanom, među kojima i to da ako na Svetog Savu grmi, desiće se važni događaji. U mnogim krajevima se ovaj praznik proslavlja vrlo svečano i pre njega se postilo sedam dana. Praznik Sveti Sava je 1840. ustanovljne za školsku slavu na predlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja iz Kragujevca, pa se do dana današnjeg proslavlja u svim srpskim školama uz prigodnu proslavu.
Umro je u Trnovu 25. januara 1236. godine, na povratku sa hodočašća u Jerusalim, posle jedne diplomatske misije za bugarsku arhiepiskopiju, a 1237. godine njegove mošti su iz Trnova prenete u Srbiju i sahranjene u manastiru Mileševi. Iza sebe je ostavio više pisanih dela. Najznačajnija su "Žitije Svetog Simeona", "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik", kao i "Zakonopravilo".
Kult Svetog Save zauvek će živeti u narodu, a današnji dan je samo jedan momenat od mnogih kada treba da se setimo najvećeg srpskog prosvetitelja, prvog arhiepiskopa i da u njegovu čast "uskliknemo s ljubavlju"!
BONUS VIDEO: Specijalista genetike o ulozi gena i kako ih iskoristiti