Nekadašnja desna ruka prvog čoveka socijalista je svoj kriminalni “modus operandi” zasnovao na švercu akcizne robe i privilegovanih informacija, skrivajući se iza privilegija diplomatskog pasoša ili policijske značke i svaki put pozivajući u pomoć Ivicu Dačića.
Često pijan u raznoraznim društvima voli da kaže kako upravo on “finansira Ivicu i SPS”.
Ovog puta fiktivno registrujući firmu Hedon life doo iz Beograda na svog advokata u Verana Zečara, Lazarević je počeo da uvozi i preprodaje skupocene tompuse na tržištu Srbije ali i da radi fiktivni reeksport za okolna tržišta bivše Jugoslavije.
Iskoristivši svoje sumnjive veze u zemljama Južne Amerike uspeo je da za kratko vreme obezbedi kontigent tompusa u vrednosti od više od dva miliona evra.
Fiktivni direktor ove firme je Lazarevićeva dugogodišnja intimna prijateljica Vanja Jevtić, a na koju je takođe fiktivno registrovao plantažu kanabisa u opstini Odžaci i firmu za prodaju proizvoda od kanabisa Winsell doo.
Lazarević se nije zaustavio na tome, paletu akciznih proizvoda kojima trguje je proširio i na destileriju rakije “Lazar” koju je registrovao na svoju suprugu Anu i koju je smestio u svojoj zaštićenoj skupocenoj vili opasanoj visokim bedemima u mestu Devojački Bunar kraj Deliblatske peščare.
Mestu gde se prema kazivanju meštana često održavaju sumnjive terevenke i okupljaju bezbednosno interesantna lica.
Na isti način je Lazarević visokim bedemima, kamerama i službenim psima okružio i svoju vilu koja se nalazi na obroncima Košutnjaka. Nalik na El Capa ili Eskobara.
Sklonost ka luksuzu je prikazao i na zgradama koje je novcem koji prevazilazi primanja državnog službenika izgradio u Zemunu i na Zvezdari.
Lazarević je na elitnom naselju Senjaku otvorio i luksuzni klub za uživanje tompusa “Pura Vida” gde se takodje sakrio u vlasničkoj strukturi iza drugih ljudi ali mu ne izostaje strast da se po beogradskim restoranima i pred pripadnicima poslovnog sveta hvali “da je to njegovo i da je samo u enterijer ovog kluba je uložio više od 500.000 evra.