Za pet godina se udvostručio broj proizvođača, ali ne i domaćih kupaca. Svest o biološki vrednoj hrani i slaba platežna moć ne idu zajedno. Zato se organski farmeri danas trude da u novoj godini ne bude i novih cena.
Proizvesti hranu bez hemije nije lako. Iako godi i čoveku i prirodi – količine su manje, a rada više. Kontrole i sertifikacija za organsku farmu koštaju i traže vreme. Dozvoljeni preparati, takođe, nisu jeftini.
Višestruko više cene organskih u odnosu na konvencionalne proizvode ide naruku proizvođačima, ali ne i kupcima.
"Mi imamo stalne, dugogodišnje mušterije, često dolaze i kod nas u domaćinstvo da se upoznaju sa proizvodnjom, povedu decu. Vole da kažu da radije biraju da kupe malo ali kvalitetno", kaže Dragica Ostojić iz Barajeva.
Da je manje više razmišlja retko koji kupac u Srbiji. Takvoj životnoj filozofiji ipak su sklonija platežno sposobnija tržišta.
Ipak, globalno poskupljenje hrane sve više približava cene konvencionalnih ka organskim proizvodima, pa bi budućnost mogla demantovati staro pravilo – da je zdrava hrana privilegija bogatih.
Dr Miladin Ševarlić, agroekonomista, kaže da je to najbrže rastući segment poljoprivredne proizvodnje u svetu i proizvodnja ne raste toliko koliko raste tražnja, tako da uvek postoji deficit.
Evropa ima ambiciozan plan da do 2030. godine četvrtina poljoprivrednog zemljišta bude u organskom sistemu proizvodnje. Italijani razvijaju takozvane biodistrikte – male regije u kojima je u skladu sa prirodom sve od njive do trpeze. Ovakva ideja mogla bi da zaživi i u Srbiji.
"Zaista mislim i verujem da bismo mogli da doprinesemo promociji Srbije, jer bismo bili prva zemlja ne samo u našem regionu nego i šire", kaže Ivana Simić iz organizacije "Serbija organika".
Oko 7.000 organskih farmera u Srbiji su odavno vrata svojih domaćinstava otvorili mušterijama.
Organizuju porodične dane, radionice i edukacije o organskoj proizvodnji. Umrežiti ih, mapirati i uvrstiti, na primer, u turističku ponudu Srbije, bio bi zanimljiv i vešt iskorak u eko etno-turizam.