-Istoričari, ljudi koji su se bavili izučavanjem toga šta se tamo desilo, zabeležili su da su ustaše ubijale na 53 monstruozna načina. Opisano je tačno kako su ubijali decu, kako žene, kako muškarce... Najmanje su koristili vatreno oružje, već maljeve, noževe, takozvane „srboseke“, ljudi su živi spaljivani – navodi Antić.
Kroz brojna svedočenja ljudi iz tog kraja i više od 600 fotografija, knjiga govori, kako stoji u podnaslovu „o Srbima koji su rađani, živjeli i umirali u Jasenovcu na Savi“. Ovo delo je, kažu autori, doprinos tome da se istina o Jasenovcu upotpuni, da se ne zaboravi.
Koautorka knjige Milka Antić, rođena Kotur, podseća da je jedino jasenovački kompleks imao i logor za decu i kaže da su je najviše potresla upravo stradanja dece. Seća se perioda posle Drugog svetskog rata i jezera punog kostiju žrtava na tada zapuštenom prostoru gde su se nekada nalazili logori. Objašnjava da je, kada je državna komisija patologa vršila ekshumaciju masovnih grobnica deo dokumentacije, prema svedočenju samih aktera, morao da bude uništen, nisu smeli da fotografišu, nisu smeli da daju nikakve informacije „za ljubav bratstva i jedinstva“.
Šta ih je motivisalo da objave knjigu o Jasenovcu? Kako je tekao život u tom kraju u mirno vreme, a kako u ratnim godinama? Šta se dešavalo u jasenovačkim logorima, zašto ih smatraju najmonstruoznijim? Koliko je ljudi ubijeno, da li je moguće utvrditi njihov tačan broj? Na koje sve načine su ustaše nastojale da prikriju svoje zločine? Zašto se, uprkos upornim pokušajima, ne mogu sakriti svi tragovi? Šta su pokazale ekshumacije masovnih grobnica? Kako je sačuvana dokumentacija i zbirka iz Spomen područja Jasenovac? Kako se sada živi u Jasenovcu, koliko je preostalo Srba? Zašto smatraju da Jasenovac treba da postane mesto hodočašća srpskog naroda? O tome autori knjige govore u emisiji „Glasa javnosti“ koja se nalazi u prilogu.
JASENOVAC: ISTINA KOJA SE NE MOŽE SAKRITI from Glas Javnosti on Vimeo.
(Glas javnosti)