Glas Javnosti

DA LI JE MOGUĆE ŽIVETI OD JEDNOG POSLA : Budućnost koja ne obećava mnogo mladima

Društvo
Autor: Glas javnosti

Kada ste upisali osnovnu školu, govorili su vam, da je osnovno znanje neophodno, kako biste naučili da čitate, naučili osnovnu kulturu, pravila lepog ponašanja. Ali kome je to vaše lepo ponašanje i znanje potrebno i zašto nije na ceni više?

Završiš prvo osnovnu i shvatiš gde je tu bila kultura lepog ponašanja ili koje si osnovno znanje stekao osim azbuke i množenja, koje jedino zapamtiš. Možda se tu provuče i koja pesmica, ali to samo ako je nastavnik bio zainteresovan da se bavi tvojom voljom i zainteresovanošću, u granici koju mu diraktor dozvoljava.

Zatim, upišeš srednju školu, gimnaziju ili zanatsku, guliš tako četiri godine i opet, ni “ k ” od kulturnog obrazovanja, nego samo poneka nota se omakne na časovima muzičkog, ako si te sreće da ga u srednjoj zanatskoj uopšte i imaš.

 
Posle srednjeg obrazovanja dolazi ono akademsko takozvano, koje neko završi, neko plati, a neko ipak to pretplati svojim znanjem i mukom. Dođe i taj završetak fakulteta, onda ide zaposlenje, da biste imali kojim slučajem da platite dodatne studije. Ali pre daljeg usavršavanja ide biro. Sećam se svog završetka fakulteta kada sam poslata na biro za zapošljavanje nesrećnih slučajeva, među kojima sam se našla i ja, kao marsovac, koji gleda ona ispijena lica, koja čekaju u redu nade, bez povratka.

 
Začudila sam se kako je to sve tamo izgledalo sumorno, ljudi čekaju godinama na posao, pomislih mora da su nesposobni da se zaposle čim im je potrebna neka ovakva organizacija. Kada sam ušla u kancelariju svoje određene gospođe za nalaženje posla, prvo što mi je rekla kada mi je videla diplomu novinara, jeste da će u mojoj struci biti teško moguće zaposlenje. Namejala sam se, jer nisam verovala šta ova žena priča, kako nemoguće kada sam ja studirala pet godina, ne bi li završila fakultet i postala taj čuveni akademski građanin, kome će svi hrliti da daju posao.E, tu ide razrešenje misterije i moje dugogodišnje zablude, kada su mi svi govorili da ću se teško zaposliti nakon završetka fakulteta, kako je bilo bolje da sam završila neki isplativiji fakultet. Eh, a ja mučenica sam još htela da završim FDU, kako bih sa tim tek prošla?

Prošle su dve godine od tog kobnog suočavanja sa realnošću, ja sada radim tri posla.Od ta tri posla, sva tri su honorarna i dalje sanjam o zaposlenju koje će biti u skladu sa mojim znanjem i kapacitetima. Upisala još jedan sada fakultet, u veri da ću možda nakon  završetka drugog fakulteta, ipak raditi ono što volim i naplatiti svoje znanje piše kolumnistkinja Aleksandra Anđelković

Pitanje koje i dan danas sebi postavljam jeste, da li ja živim u zavludi, sopstvenih snova, da ću jednog dana moći da živim od sopstvenog znanja i raditi zaista samo jedan posao. Da li je moguće vratiti kulturu u ovaj svet sivila, da živimo po sopstvenim pravilima, radimo posao koji volimo, jer smo zbog toga i rođeni, da bismo bili slobodni, voljeni i srećni. Kud nestade ta mitska sreća?

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR