Rešenje je, smatraju pedagozi, logopedi i vaspitači, u prevenciji i radu sa decom tokom prvih hiljadu dana razvoja mališana.
Roditelji sve manje shvataju štetnost ekrana na decu, na njihov celokupni razvoj ličnosti - psihički, fizički, na njihovu finu i grubu motoriku, priča za Newsmax Balkans vaspitačica i majka trogodišnje devojčice Marijana Nikolić.
"Sve manje i manje uspevamo da podignemo svest koliko zapravo loše utiče prevelika konzumacija, odnosno preveliko korišćenje ekrana i mobilnih telefona u današnje vreme. Najveći problem je to što da deca koja provode više vremena na telefonima, tabletima, ispred računara i televizora kasnije progovore. Ekranizacija i korišćenje ekrana utiču na razvoj govora. U vrtić dolaze deca stara tri godine, koja ne govore nijednu jedinu reč. Ispostavi se, nakon naše saradnje sa psiholozima, pedagozima, da je zapravo ekranizam nova, kako reći, bolest današnjice", ističe naša sagovornica.
Digitalizacija je onemogućila deci da progovore na vreme i da se razvijaju kako je neophodno, a problem se rešava prevencijom. U prvih hiljadu dana razvoja deteta.
"To se već uočava posle prve godine, iako to deluje jako rano i roditeljima ponekad šokantno da i tada treba obratiti pažnju na govorno-jezički razvoj deteta. Već sa godinu i po dana, ako dete nema prvu reč, funkcionalnu u svrhu komunikacije, da pozove roditelja, da imenuje predmet koji mu je deo svakodnevne potrebe, treba da se malo zabrinemo i posavetujemo. Prvih hiljadu dana razvoja za mozak deteta je presudan i taj vremenski period ne možemo nadoknaditi kasnije u toj meri u kojoj roditelj očekuje", objašnjava Ana Bogdanović, logoped defektolog za Newsmax Balkans.
Ako kasni razvoj motorike, istakla je, tada će kasniti razvoj govora.
"Ako kasni razvoj nekih drugih pojmova, kasniće svakako i razvoj govora. Zato treba na vreme obratiti pažnju šta je uzrok kašnjenja", navela je Bogdanović.
Komunikacija mozga na površinskom nivou bez dubljeg pamćenja stvara robotizovani govor.
Vreme i direktno obraćanje detetu svakodnevno, barem 30 minuta, može doprineti da se situacija sa govorom donekle promeni.
"Koliko je bitno vremenski provoditi komunikaciju u smislu direktnog obraćanja detetu na podu pola sata dnevno sa roditeljem, a kasnije u vršnjačkoj grupi, nešto je što je nezamenjivo. Ali ako je dete tri sata na ekranu, a pola sata na podu sa roditeljem u toj dvosmernoj komunikaciji, to nije dovoljno. Koliko provede pred ekranom, bar tri do četiri puta više bi trebalo da provede u interakciji, tj. socijalnoj komunikaciji sa roditeljem i sa vršnjacima", objasnila je ona.
Glas javnosti/Newsmax Balkans