Ovako razočaran počinje priču za ‘Glas javnosti’ istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, dr Čedomir Antić. Njemu i samostalnom poslaniku Vladanu Glišiću skupštinsko obezbeđenje danas nije dozvolilo da se obrate javnosti iz hola zgrade Narodne skupštine.
U ekskluzivnom intervjuu Antić govori o tome da li ga je gest u parlamentu iznenadio i kome je u interesu da se ne čuje stav eminentnog istoričara i profesora.
Da li ste očekivali posle dve decenije aktivnog bavljenja politikom i naukom da će vam jednog dana, kao danas, biti zabranjen ulaz u zgradu Narodne skupštine?
-Nismo Vladan i ja došli danas u Skupštinu da je rušimo, niti da rušimo vlast već da predložimo nešto konstruktivno, nešto što bi dovelo do dijaloga vlasti i opozicije i normalne atmosfere pred izbore na proleće naredne godine.
Koje ste predloge želeli da iznesete?
-To je bio jedan raspored delovanja i za vlast i za opoziciju, koji bi doveo do jednog normalnog političkog dijaloga. Do jednog dogovora koji je svima nama danas u Srbiji preko potreban. To je nešto što bi pomoglo i aktuelnoj vlasti u krajnjoj liniji.
Da li ste nakon što ste isterani iz zgrade parlamenta nekog kontaktirali? Možda nekog iz vrha vlasti, predsednika Skupštine Ivicu Dačića na primer?
-Iskreno, nemam Dačićeev broj telefona ali i da imam ne verujem da bi on nešto promenio jer sumnjam da je ta inicijativa od njega potekla. Mislim da Dačić ne bi imao ništa protiv da ja govorim u zgradi parlamenta. Uostalom, prvobitno je bilo rečeno da se Glišić i ja možemo da obratimo a onda je javljeno da ja, ipak, ne mogu da govorim. Kad smo već kod Dačića, interesantno je da me je pre nekoliko godina zvao i predlagao da napišemo novo Načertanije a sad eto ne mogu ni u hol zdanja kojem on predsedava.
Da li ste na kraju saznali ko vam je zabranio obraćanje?
-Neko iz protokola ali me njegovo ime zaista ne zanima jer je on samo izvršitelj naredbe. Svakako da je najvažnije to da se sedam meseci pred izbore zabranjuje obraćanje poslaniku i jednom profesoru. Kome mi to smetamo? Nije dobro da strah vlada Srbijom, i ja se zaista pitam ko se to mene ili Vladana Glišića plaši? Kao što sam rekao, cilj nam je bio da se politička situacija pred izbore na svim nivoima maksimalno unormali a vi sami procenite da li je ovo što se danas desilo put ka normalizaciji.
Ispada onda da su Čedomir Antić i Vladan Glišić danas glavna opasnost po vlast?
-Neko bi neupućen u političku situaciju u Srbiji tačno to posle današnjih dešavanja mogao da pomisli. Jedino što, opet to ponavljam, zaista ne znam kakva ja to opasnost mogu biti po bilo koga a pogotovu po vlast koja ima monopol nad svime u ovoj državi, koja je moćnija nego ikad. Kome to Čeda Antić smeta u skupštinskom holu? Pa ja ni 5. oktobra nisam ulazio u skupštinu, stajao sam ispred nje kad sam video ko sve tamo ulazi i šta sve iznose odande.
Ako Vas pozovu iz parlamenta i izvine vam se, da li ćete se obratiti javnosti iz skupštinskog zdanja?
-Ja sam čovek pomirenja i kompromisa i ne vidim razloga da se od ovoga pravi neka afera. Drugo je ako to neko želi da se pravi, tu onda ja ništa ne mogu.
Navršava se u novembru 25 godina od velikih studentskih protesta 1996/97. čiji ste jedan od vođa i vi bili. Da li ste tad mogli da pomislite da će vas četvrt veka kasnije izbacivati iz zgrade parlamenta Srbije?
-Pre sam mogao da pomislim tada da će Slobodan Milošević i danas biti na vlasti nego da ću biti nepoželjna osoba u Skupštini. Ali ovo je zemlja Srbija i sve je kao što vidite moguće ali to nikako ne znači da je takva situacija dobra. Pa i u samom SNS-u vlada nezadovoljstvo, stvaraju se klanovi, atmosfera straha nikome dobrog donela nije.
Šta očekujete od izbora na proleće naredne godine?
-U ovom trenutku nemam nekih očekivanja. A kada biste me pitali šta bih najviše voleo u ovom trenutku to je da te izbore dočekamo makar u modelu demokratije koji danas ima Bugarska. O nekim fer izborima msilim da je teško razmišljati u ovakvoj atmosferi. Opozicija ne može da kontroliše izbore, opet imamo crne džipove po ulicama, opet se kontrolišu birački spiskovi... Opozicija je bolju kontrolu izbora i uslova imala na onim prvim Miloševićevim izborima 1990. nego danas i to je ono što je poražavajuće. Ali, ne toliko za opoziciju i političku scenu, koliko za celokupnu našu državu i narod.
(Glas javnosti)