Brojne studije su do sada pokazale da prekomerni unos šećera vremenom šteti zdravlju, ali ono što je naučnike iznenadilo jeste kolika je razlika u efektima u zavisnosti od toga da li šećer pijemo ili ga jedemo. Ispostavlja se da jedna čaša slatkog napitka može biti opasnija od čvrstih poslastica, čak i kada je ukupan unos šećera sličan.
Nedavna velika studija analizirala je podatke više od pola miliona ljudi kako bi utvrdila vezu između izvora šećera i rizika od dijabetesa tipa 2.
Rezultati su bili jasni: Kada šećer dolazi iz napitaka, bilo da je reč o gaziranim pićima ili voćnim sokovima, rizik od dijabetesa tipa 2 raste značajno više nego kada se šećer unosi iz drugih izvora. Nakon što su uzeti u obzir indeks telesne mase, ukupni unos kalorija i životne navike, pokazalo se da svaka dodatna čaša od 350 mililitara zaslađenog napitka dnevno povećava rizik od dijabetesa za oko 25 odsto.
S druge strane, ukupan unos šećera iz čvrste hrane nije pokazao isti negativan rezultat.
Sličan obrazac pojavio se i u jednom istraživanju o kardiovaskularnom zdravlju. Naučnici su analizirali ishranu skoro 70.000 učesnika iz dve velike studije koje su trajale decenijama.
Upoređivane su tri grupe izvora šećera: Slatki prelivi poput meda, poslastice i zaslađena pića - i ovde su se kao najproblematičnija izdvojila upravo pića.
Redovno konzumiranje zaslađenih napitaka bilo je povezano sa većim rizikom od niza ozbiljnih oboljenja, uključujući moždani udar, srčanu insuficijenciju, atrijalnu fibrilaciju i aneurizmu trbušne aorte. Nasuprot tome, umereno uživanje u slatkim poslasticama nije nosilo isti rizik. Zapravo, oni koji su povremeno jeli slatkiše imali su bolje zdravstvene ishode od onih koji su šećer u potpunosti izbegavali.
Ključna razlika leži u načinu na koji telo obrađuje šećer. Zaslađena pića isporučuju velike količine izolovanog šećera odjednom, što dovodi do naglog skoka šećera u krvi. Takav "udar" opterećuje jetru, podstiče nagomilavanje masti u njoj i pogoršava insulinsku rezistenciju.
S druge strane, kod čvrste hrane, šećeri koji dolaze uz vlakna, proteine i masti (u voću, mlečnim proizvodima ili žitaricama) apsorbuju se sporije, pa organizam ima više vremena da reaguje.
Zanimljivo je i da se voćni sok, iako se često navodi kao "zdrav izbor", u studijama nije pokazao mnogo bolje od gaziranih pića. Zbog koncentrovanog sadržaja šećera i nedostatka vlakana, sok se metabolički ponaša slično kao slatka gazirana pića, te zato nije preporučljiva zamena za celo voće.
Umesto strogih zabrana, stručnjaci sugerišu da bi buduće preporuke o ishrani trebalo da prave jasniju razliku između šećera koji pijemo i onog koji jedemo. Jer, kako pokazuju podaci, nije svaki slatki zalogaj isti, a često upravo "zdravija" slatka opcija koju popijemo može napraviti veći problem.
Glas javnosti / R02S