Pravi uzrok policističnih jajnika još uvek je nepoznanica u medicini, ali je poznata povezanost ovog sindroma sa nekim drugim obolenjima. To su insulinska rezistencija, gojaznost, ali i genska predispozicija, odnosno nasledni faktor. Sindrom policističnih jajnika najčešće je povezan sa izostankom ovulacije, pa je tako jedan od najčešćih uzroka steriliteta. Dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničkih, ultrazvučnih i laboratorijskih nalaza hormona.
Najčešći simptomi koji se javljaju jesu neredovna menstruacija ili njeno izostajanje, pojačana maljavost, masna kosa i koža, pojava akni, debljina. Tri glavna simptoma koja karakterišu ovo stanje jesu retke ili neuredne menstruacije, visok nivo androgena ili muških hormona i mnogo sitnih folikula – malih cisti u jajnicima, po čemu je i nazvan ovaj sindrom. Prvi simptomi javljaju se u kasnoj adolescenciji koja se poklapa sa početkom seksualne aktivnosti. Takođe, sindrom policističnih jajnika povezan je sa povećanim rizikom od pojave šećerne bolesti tipa 2, visokih vrednosti masnoća u krvi, što povećava rizik od nastanka visokog krvnog pritiska. Retki ciklusi povećavaju rizik za nastanak polipa, hiperplazija, pa čak i karcinom.
Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma, ultrazvučnog pregleda i hormonskog statusa. Potrebno je regulisati neuredan ciklus, radi se indukcija ovulacije u slučaju steriliteta, kao i hormonska zamenska terapija. Takođe, neophodno je regulisati i telesnu težinu. U lečenju policističnih jajnika koriste se kontraceptivne tablete za regulisanje ciklusa ili progesteronske tablete tamo gde postoji izostanak ciklusa. Sterilitet se tretira induktorima ovulacije, kao i ostalim stimulatorima ovulacije.
(Izvor: Benu Apoteka)