Herpes simplex virus tipa 1, ili HSV-1, deluje na usta, a herpes simplex virus tipa 2, ili HSV-2, naviše na genitalije i anus. HSV-2 je glavni uzrok analnog herpesa kod ljudi.
Virus HSV-1 se najčešće prenosi poljupcima, iako je manje uobičajen, HSV-1 takođe se može preneti oralnim seksom sa zaraženom osobom i izazvati analni herpes. S druge strane, virus HSV-2 uglavnom se prenosi analnim seksualnim kontaktom. Svetska zdravstvena organizacija navodi da je oko11 odsto osoba starih od 15 do 49 godina zaraženo HSV-2 virusom.
Simptomi analnog herpesa su raznoliki, moguće je da neke osobe nemaju nikakve simptome, dok se kod drugih kontakt sa virusom može ispoljiti osećajem nelagodnosti, bola ili svraba u analnom području. Pojavom bolnih plikova oko čmara, promenama u načinu pražnjenja creva.
Simptomi analnog herpesa obično traju dve do četiri nedelje, moguće je da se povuku, pa potom ponovo jave. Prvi simptomi zaraze su najčešće duži i intenzivniji od kasnijih pojava.
Analni herpes može da se dijagnostikuje fizikalnim pregledom. Mogu se uraditi i laboratorijske analize krvi kako bi se otkrio nivo antitela na HSV.
Ne postoji lek za herpes, pa ni za analni herpes. U terapiji se uglavnom primenjuju antivirusni lekovi, koji umiruju moguće bolne i neprijatne simptome i pomažu da se smanji rizik od daljeg prenošenja virusa. Moguće je da neki pacijenti koriste antivirusne lekove samo tokom trajanja simptoma, a drugi trajno kako se zaraza ne bi širila.
Glas javnosti/E klinika