Društvene mreže i motivacioni govornici već godinama propagiraju jednu poruku: "Ako ne ustaješ u pola pet - nisi dovoljno ambiciozan."
I dok se hiljade ljudi trude da pre zore već odrade trening, popiju zeleni sok i pročitaju pola knjige, jedan neurolog tvrdi, to ne mora da vas učini ni uspešnijima, ni zdravijima.
Produktivnost nije u satu, već u biologijiPrema rečima doktora Baibinga Čena, neurologa sa Univerziteta Mičigen, ideja da uspeh dolazi samo uz rano ustajanje je - mit.
Vaš mozak ne zna da li je pet ujutru ili 11 pre podne, ali veoma dobro zna da li ste dovoljno spavali.
Ono što zaista određuje kada funkcionišemo najbolje, jeste naš cirkadijalni ritam, unutrašnji biološki sat koji određuje kad smo najbudniji, a kad najumorniji. I što je najvažnije: taj ritam je genetski određen.
Dok se neki probude pre alarma, puni energije, drugi dođu do vrhunca koncentracije tek u kasnim večernjim satima. I jedno i drugo je normalno.
U stvari, forsiranje sebe da ustajete pre rođenja sunca, ako niste prirodno ranoranilac, može imati negativan efekat: pad fokusa, lošija memorija, lošije donošenje odluka i pad raspoloženja.
REM san je ključ, a rano ustajanje vam ga kradeNajdublji i najkreativniji deo sna, REM faza, često se dešava u drugom delu noći, naročito pred jutro.
Ako ustajete previše rano, uskraćujete sebi upravo onaj deo sna koji pomaže u konsolidaciji pamćenja, emocionalnoj ravnoteži i kreativnosti.
Drugim rečima: ustajanjem pre svitanja možda sabotirate ono što pokušavate da poboljšate.
Dok neki lideri i javne ličnosti ustaju vrlo rano, mnoge druge uspešne ličnosti, od Ajnštajna do Lejdi Gage, poznate su po tome što su noćne ptice.
Poruka je jasna: uspeh nije pitanje sata buđenja, već kako strukturirate dan oko svojih prirodnih ritmova.
Šta onda zaista funkcioniše?