Glas Javnosti

BOŽIĆNI POST I VERSKI OBIČAJI : Jedan se odnosi na nošenje brojanice, a mnogi ga krše

Zanimljivosti
Autor: Glas javnosti

Božićni post koji su vernici dočekali s radošću za mene je drugo iskustvo “iskakanja” iz uobičajenog režima ishrane u životu zbog poštovanja pravila koja propisuje Srpska pravoslavna crkva.

Pre 13 godina odlučila sam da postim poslednju nedelju Vaskršnjeg posta koji je, zna se, mnogo stroži od ovog božićnog, i još pamtim kako sam prva četiri dana jedva izdržala - što zbog hrane, što zbog uzdržavanja od reakcija na događaje i situacije koji vam ne dopuštaju da ostanete ravnodušni. Ali, kad je osvanuo peti dan, imala sam osećaj neverovatne lakoće i u glavi i u stomaku.

Inače mi nije nikakav problem da postim petkom, ali kad bi to trebalo sprovesti na duge staze, priznajem da nisam maratonac.


Sad sam odlučila da ponovim iskustvo od pre 13 godina, ali da ono ovoga puta traje 40 dana.
 Nije neizvodljivo, dokazuju mi to odavno pojedini prijatelji, kolege i rođaci. Oni, doduše, ne dele “na sva zvona” kako neće jesti meso, jaja i mlečne proizvode do Božića, a moj profesionalni zadatak je da prenosim svoja iskustva i na tu temu iz dana u dan.

Ruku na srce, nisam se baš pripremila, pa će mi saveti Ane Todorović, strukovnog specijaliste nutricioniste dijetetičara biti od velike pomoći.

Pravila, pravila, pravila… Čini mi se da sam, iz velikog neznanja i isto tako velike želje da tokom posta ne napravim nijedan propust, previše opterećena da negde ne pogrešim. To primećuju i ljudi iz mog okruženja koji se trude da me nauče da stvari ne postavljam tako kruto i strogo.

Ali, to u ovim godinama ne ide baš lako kod nas štrebera…

Tako me je zanimalo i na kojoj ruci je ispravno nositi, odnosno držati brojanicu tokom molitve. Videla sam da brojanicu neki nose samo na levoj, a drugi samo na desnoj ruci.

(Istina, videla sam i one koji nose po tri-četiri brojanice na svakoj ruci, ali ta slika u startu sugeriše da ih tretiraju kao modni detalj - tako i izgledaju, dizajnerski.)

Oni koji je nose na levoj ruci rekli su mi da je to jedino logično, jer bi se trebalo prekrstiti tokom molitve, pa je jednostavnije da desna ruka ostane slobodna. Čula sam još jedno objašnjenje: “valja se” nositi brojanicu na onoj strani tela na kojoj nam je srce.

Oni koji je nose na desnoj ruci objasnili su mi da se “valja” da brojanica bude baš na onoj ruci kojom ćemo se prekrstiti pre i posle brojanja molitvi

Zamolila sam sveštenika Branislava Miljkovića da mi kaže kako je ispravno nositi brojanicu piše Telegraf

- Nije bitno da li brojanicu nosite na levoj ili desnoj ruci. Ona nije amajlija, koristi se za brojanje molitvi i ako je ne koristite u tu svrhu, ona neće ništa pomoći - jasan je otac Branislav.

Isto tako je, objasnio je, i sa krstićem:

- Ako krstić ne koristimo da se pomolimo Bogu gde god da smo, to što nosimo krstić neće pomoći.

Možda mi (pre)opterećenost pravilima uskraćuje neka duhovna iskustva, ali sam naučila da je jedino ispravno ne odstupiti od onog što je i u postu i van njega najvažnije - od vere i posvećenosti.

Kad sam kao dete odlazila u crkvu, nije mi bilo neobično što su sve starije žene imale marame na glavi. Iste te žene viđala sam i na ulici, takođe sa maramom preko glave.

Pre petnaestak godina, na osvećenju crkve u Kragujevcu, prisustvovala sam sceni koju je teško zaboraviti. Nekoliko tinejdžerki prilično slobodno odevenih izvadile su ogromne ešarpe pre nego što će ući u crkvu i pokrile su kosu i ramena, a neke od njih obmotale su ešarpe i oko struka kako bi pokrile šortseve. Mnogi koji su došli na osvećenje s neodobravanjem su komentarisali njihov čin.

- Zna se kako žensko dolazi u crkvu, sa maramom na glavi i u suknji ili haljini, smerno obučena - bio je samo jedan od komentara koji se mogao čuti.

Danas u crkvi viđam i žene koje nose marame preko glave, ali i one koje to ne čine. Komšinica koja redovno odlazi u crkvu uvek nosi maramu i suknju, pa me je, priznajem, pred njom bilo sramota kad sam otišla na liturgiju bez marame i u pantalonama.

 

Sveštenik Branislav Miljković kaže da je u današnje vreme teško odrediti pravilo odevanja koje će važiti svuda.

- U Rusiji, Ukrajini, Belorusiji i Gruziji vidi se da od najmanjih nogu devojčice nose marame - kaže otac Branislav.

- Marama ima svoje značenje 24 sata svih sedam dana u nedelji, a ne samo na liturgiji. Monahinje koje se najviše trude da sleduju primer Presvete Bogorodice i mnoge koje su se spasile i postale svetiteljke, uvek su sa maramom. Nećete naći nijednu ikonu svetiteljke, a da joj nije pokrivena glava. Ali ni Bogorodica ni svetiteljke nisu nosile pokrivalo za glavu samo kad su se molile, već stalno.

Zato je, ističe otac Branislav, pitanje koliko ima koristi od toga ako žene nose maramu samo tokom službe, a onda je skinu čim izađu iz crkve.

Ovo, naravno, nije jedina dilema:

- Kako čovek da kaže nekome da ako ne nosi maramu preko celog dana ne bi trebalo da je stavlja ni kad ulazi u crkvu? Reći će da je jeretik. A da naredi nekome da nosi maramu, to bi opet moglo da bude ugrožavanje slobode... U ovakvim okolnostima teško je naći mogućnost da budete jednoobrazni i da to važi svuda i za sve.

Ipak, ono što svako od nas može da učini jeste da se potrudi da bude pristojno odeven, ne samo kad idemo na liturgiju, nego i kad se okupljamo u crkvi zbog krštenja i venčanja.

Jedna od najvećih dilema koju sam podelila sam vama na početku Božićnog posta bila je koliko će biti teško (ili lako) da se prebacim na posnu hranu.

Znam mnogo ljudi koji su vegani ili su zbog bolesti morali da se odreknu mesa i mlečnih proizvoda, i odlično funkcionišu. Kod nekoga se samo desi “klik” i lako se prebaci na drugačiji režim.

S druge strane, kao neko ko obožava da kuva i uz je to veliki gurman, a bez jogurta ne može da zamisli dan, pitala sam se da li ću uspeti da ne pokleknem na tom “prvom stepeniku” u postu.

Uspevam i jednostavno je, a nekako mislim - kad mogu ja, onda može svako.

Ishrana bez proteina životinjskog porekla donekle utiče i na psihu; čini mi se da sam smirenija i da stvari koje ne mogu da izmenim prihvatam kao takve.

Nisam radila analizu krvne slike pre početka posta, pa ni dve nedelje kasnije, ali ne osećam manjak energije u odnosu na period pre 28. novembra. Nutricionistkinja Lara Bojanić objasnila mi je da je to posledica dve stvari - unosa vitamina i minerala kroz voće i povrće i isključivanja životinjskih proteina iz ishrane.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR