Dubrovačka republika je kupovala slobodu od Turaka, zlatom despota Đurđa Brankovića, sve do dolaska Napoleona.
Đurađ je kovao i svoj novac u topionicama u Novom Brdu, Trepči, Rudniku, Lecu, Brskovu, Srebrenici i Smederevu. Njegov kovani novac je spadao u jedne od najlepših evropskih moneta. Na kovanicama je bio prikazan njegov lik s jedne strane, a sa druge – lav, simbol vladarske kuće Vuković-Branković.
Srebrni novac despota Đurđa koji je kovan u Smederevu u 15.veku. Na njemu je natpis Smederevo i grb Brankovića,lav. pic.twitter.com/1vX8C35R3N
— rotkvarija (@rotkvarija9) January 8, 2020
Despot se spominje kao izrazito lep čovek. Putopisac Eneja Silvije ga spominje kao snažnog čoveka, gospodskog lica, guste brade, velikih brkova i duge kose koja mu je padala do ramena.
Đurađ Branković: Bio je srpski despot, drugi sin Vuka Brankovića i Mare, ćerke kneza Lazara. Nosio je ime po svecu (Đorđu Kapadokijskom), kao i njegov unuk Đorđe Branković, iako nisu imali isto prezime, nego su se po imenima očeva prezivali jedan Vuković, a drugi Stefanović. Od vremena Mavra Orbinija (1601. godine), istorija njihovu porodicu naziva Brankovićima.
Godine 1456. u Brankovićev dvorac u Kupiniku dolazi Mihajlo Silađi, beogradski zapovednik, kako bi od despota uzeo novac kojim bi se platio smeštaj smederevskih izbeglica u Beograd (bili su izmešteni zbog kuge). Tom prilikom je došlo do dvoboja između Brankovića i Silađija i despot je ranjen. Od zadobijenih povreda se nikad nije oporavio i umro je na Badnji dan iste godine.
Posle njegove smrti, svo despotovo zlato darovano je Turskoj kao danak. Njime je Dubrovačka republika kupovala slobodu sve do dolaska Napoleona.
(Glas javnosti/Hronograf)