Još od 471. godine pre nove ere i konzula Apija Klaudija Sabinjanina Inregilensisa, desetkovanje, poznato i kao decimacija, je čin smanjenja određene vojne grupacije za njen deseti deo.
Kada je određeni broj vojnika Rimske republike dezertirao tokom bitke protiv Volščana, Apije je naredio da svaki deseti vojnik iz njegove legije bude ubijen. I taj običaj se zadržao u rimskoj vojsci, sa ciljem kažnjavanja čitave jedinice, ali i kao vid slanja poruke drugim kohortama kako ne bi napravile istu grešku. Takođe, ovo je bio i jedan od popularnijih vidova borbe protiv eventualne pobune, s obzirom na to da se dešavalo da zaverenici budu "namešteni" kao deseti i tako okončaju svoj život.
Uglavnom je desetkovanje vršeno kamenovanjem, ali postoje i slučajevi kada je preostalih devet vojnika do smrti tuklo saborca, dok je najbrži i najmanje bolan način bilo ubijanje nožem.
Poslednji slučaj zabeležen je 1918. godine, kada je italijanski general Luiđi Kadrona desetkovao svoju jedinicu.
U današnje vreme termin je do ove godine najčešće bio u upotrebi u sportskoj terminologiji, ali je pojavom korona virusa postao deo svakodnevnog govora širom sveta.